Kada nam je dosadno, bar na momenat pomislimo da nam se u životu ništa posebno ne dešava, da nema ničega zbog čega je život uopšte zabavno živeti. I taj momenat je dovoljan za početak nečeg sasvim drugačijeg. Zapravo, naš doživljaj prema tome što jesmo (pa to odražavamo u svojoj realnosti) i prema onome što već postoji oko nas (ili imamo) jeste da smo to nekako prerasli, pa nam više nije zanimljivo. I baš iz tog doživljaja postajemo svesni praznine u kojoj će biti začeto nešto novo.
Svesno ili nesvesno, hteli mi to ili ne hteli, znali ili ne – baš tada smo učinili jedan važan korak ka kreaciji onoga što zaista hoćemo od života. Istog trenutka kada smo ovo uočili, poslali smo zahtev Univerzumu! Tražili smo da se situacija promeni. Kontrast stupa na scenu.
Univerzum voli brzinu, pa nam se obraća odmah bogatom ponudom mogućnosti, a na nama je da izaberemo na šta ćemo iz tog kataloga obilja odgovoriti sopstvenom pažnjom. Jasno je – ono čemu pridamo značaj, to počinje da se učvršćuje i potvrđuje u našoj realnosti. I tako nastaje nova razvojna faza koja će sigurno u narednih par godina na poseban način obojiti naše životno iskustvo.
Šta ako je dosada stanje slično praznim ormanima? Ispraznili smo sve što nam ne treba, iznosili smo ono što smo voleli dok je služilo, a onda je došlo vreme za kupovinu nove garderobe. Da bi nove krpice mogle da stanu u taj orman, prethodno ga moramo očistiti i osloboditi prostor za njih. Taj prostor je praznina koju ispunjavamo nekim novim izborima i konkretnim akcionim koracima.
Šta ćete sledeći put učiniti kada se ubijete od dosade? Moj predlog je da tu prazninu ispunite pisanjem, jer… Univerzum čeka pismo od vas. Sastavite ga vrlo pažljivo. Zapišite šta je to što biste voleli da kreirate.
I pitajte sebe – kada ne bi postojala nikakva ograničenja (jer, ona inače postoje samo u našem umu), kakav život biste zaista voleli da imate?