Naslovna / Kolumne / Aleksandar Filipović / Kolumna Antitabloidno
ŠIZENJE
Kolumna Antitabloidno ŠIZENJE

Kolumna Antitabloidno
ŠIZENJE

Mnogo smo bre nervozan narod…  Nikakva tolerancija u saobraćaju, u pošti, banci… frka, muka…

Aman ljudi, telefone u ruke i čitajte malo naš portal. I smirite se. Život je kratak. Na društvenim mrežama sve su češće pomeni nego radovanja. Jednostavno uhvatila nas je sudbina ili karma u svoju mašinu i ne pušta. A onda su tu još i mediji da dosole i da pokažu da smo gori nego što jesmo.

Onda su tu društvene mreže da prikažu da postajemo licemerni, zavidni i tabloidni.

Opasna su ova sredstva masovnog komuniciranja. Na naslovnim stranama slike kao iz udžbenika za ginekologiju, a u naše vreme to se moglo videti slučajno u „Poletarcu“ kad je bio kulturološki šok jer  je na televiziji prikazan porođaj.  Danas se atraktivnim damama i gospodi šalju organi koji liče na štafetu mladosti. Došlo je neko vreme petparačkih priča. Došlo je vreme da cilj ne bira sredstvo.

Došlo je vreme da nemaš kome da se poveriš, jer ljudi neće da slušaju. Došlo je vreme da nemaš gde da pozajmiš sto grama kafe ili šolju šečera i soli. Nije više u pitanju ni istorija, ni ideologija. Živimo u ZVERINJAKU. I kako onda ne živeti u opštem šizu. Pubertetlije su u šizu jer imaju idole zbog kojih se zatvaraju tržni centri jer nastaje haos kad se oni pojave. Šizenje je postalo izgovor za sve. Šizi se zbog pms sindroma, postporođajne depresije, zbog penzionerskih dana koji se provode uz reality programe… Nervoza i kratki fitilji su postali savršeni alibi i izgovor za sve.

Ali i mreže su nam postale takve. Jedna lepa vest a onda samo čitulje… Živimo u vremenu smrti jer ne umemo sebe da čuvamo, jer ne umemo da shvatimo da jezik ljubavi i tolerancije mora da pobedi rečnik agresije. Jer agresija nigde ne vode osim do sudbinskog ćorsokaka. Kao što ni smaranje drugih ljudi ne može da bude nečiji smisao bitisanja. Elem, nije me bilo dragi prijatelje neko vreme na ovim stranicama… Kao i Zdravko Čolić u pesmi ’’Zvao sam je Emili’’, i ja sam POŠAO U ŠUME…

I shvatio sam da kad se vratiš sebi i ne gledaš svaki sekund u telefon – to je trenutak kad kreće antistres i mir. Shvatio sam da je ŠIZ naš najveći neprijatelj. Po šumama i gorama naše zemlje ponosne svakog vikenda shvatam da su nam moderna tehnologija i sredstva komuniciranja uzela veliki deo lične slobode i integriteta, da su uzrok povećane nervoze i sve češćih okidača našeg zdravlja.

Jedina prava šansa je da se autentično vratimo sebi. I da znate da bog postoji ako je u nama… u našoj veri, volji, nadi… Kosmos i univerzum će nam biti naklonjeni koliko budemo spremni da verujemo u preokret i koliko ćemo mentalno na tome raditi.

Ne postoje tablete koje mogu da ugase vatre svakodnevne nervoze. Ali mi moramo da stavimo prst na čelo i da razmislimo šta nam je činiti u ova teška vremena po ljudski moral i psihu.

Foto: Milan Milojić