Ali, nisam se fokusirala samo na budućnost, nego je poenta da celu svoju vremensku liniju uzmemo u svoje ruke – prošlost, sadašnjost i budućnost. Osnovni alat za prošlost je oproštaj, sadašnjost – zahvalnost a za budućnost – vera. A alat nad svim našim alatima, ono što je ključno i lek za sve naše probleme je – LJUBAV. I to je četvrta knjiga.
Da li bez opraštanja i regulisanja prošlosti nije moguće da se okrenemo ka sadašnjosti i budućnosti?
Ono što sam shvatila je da stalno moramo da radimo na sebi. Možemo da počnemo od prošlosti, ali to ne znači da ćemo to završiti zauvek. Čovek može da se vraća na stvari koje ga blokiraju i da primenjuje metode iz knjige i na ono što mu se u međuvremenu desilo. Ja bih volela da knjige budu ljudima kao neki priručnici za život, kojima se stalno vraćaju. Kad osete da nešto škripi, da ih učini srećnijim, stabilnijim, a njihov život kvalitetnijim. Ova knjiga je namenjena onim ljudima koji znaju da knjiga može da pomogne i da promeni život.