Da li i vama filtrirane fotografije na društvenim mrežama na kojima sve izgleda bajkovito, gotovo nestvarno, dodatno podgrejavaju visoka očekivanja kada je godišnji odmor u pitanju? Zaboravite na zaljubljene parove širokog osmeha u belim odevnim kombinacijama bez ijedne mrlje i neravnine, nasmejanu decu koja sa psom veselo trčakaraju obalom dok ih zapljuskuje morski talas, zalazak sunca koji se igrom filtera pretvara u čaroliju dostojnu opisa jednog Tolstoja. Za početak bi bilo dobro da se oslobodite uobičajenog načina razmišljanja i ne idealizujete budući odmor jer možda niste spremni da se suočite sa pojedinim situacijama kao što su stomačni virus, kiša koja neprestano pada ili slučajni susret sa bivšom prijateljicom koja vas je svojevremeno izneverila. Zbog prevelikih očekivanja odmor se često može pretvoriti u pravu dramu, zar ne?
OČEKIVANJA su upućena na procenu budućnosti koja je zasnovana na našim prošlim iskustvima. Zahvaljujući njima naučili smo kako da odreagujemo i postupimo u određenim situacijama i relacijama sa drugim ljudima. Gotovo uvek se javljaju po automatizmu zbog čega nemamo jasnu sliku o tome da način na koji percipiramo svoje okruženje u velikoj meri zavisi od njih. I dok nastojimo da ih potvrdimo i sa ponosom istaknemo da se odigralo baš onako kako smo se i nadali, nismo ni svesni da su naša očekivanja bazirana na iskustvima koja više nisu aktuelna i da zbog toga naše misili, reakcije i ponašanje mogu biti neadekvatni. Koliko god nam očekivanja pomagala u donošenju odluka, olakšavala svakodnevicu i motivisala nas za pojedine aktivnosti, toliko nam mogu odmoći u kreiranju prijatnog ambijenta u kome ćemo se opustiti i uživati tokom odmora. Kada shvatimo da zadatak sveta nije da ispunjava naša očekivanja, ne preostaje nam ništa drugo nego da ih učinimo primerenijim, a samim tim ostvarivijim. Slobodni smo da za sebe odaberemo najbolju opciju i ovo leto učinimo nezaboravnim na naš način. To ne mora biti prizor idealne turističke destinacije sa reklame, naprotiv. U tišini i bez fotoaparata – u skladu sa sobom.
Ako se prisetite na trenutak romana „Velika očekivanja“ Čarlsa Dikensa, potvrdićete da je to delo odrastanja i sazrevanja jer je autor kao majstor poznavanja ljudske prirode ostavio nadu da se svako od nas može promeniti na bolje. Svaki dan pomalo. I tako u nedogled – uz dobru knjigu, bliske prijatelje, dokolicu, hobi, šetnju prirodom, uz rad na sebi i iskrenom željom za POZITIVNIM PROMENAMA.