To znači da kao prvo (1) morate imati cilj i to cilj vredan dostizanja. On ne sme biti premali, on mora pomalo čak i da vas plaši. Uvek, gledajte unapred, ne iza sebe, usmerite se ka budućnosti, ne ka prošlosti. Širite pogled unapred, usmerite se ka svom cilju, i radujte mu se…
Na tom putu pojavljivaće se ljudi koji će razumeti vaš put, koji će vas ohrabriti, potapšati po ramenu i poželeti vam svu sreću. Naravno da će biti i onih drugih, možda će ih biti više, ali imajte razumevanja za njih, oni ne znaju drugačije, oni ne znaju ono što vi znate, oni govore iz svog ugla i iz njihove perspektive. Govoriće vam da je to što radite nemoguće dostići, da to nije za vas, da su mnogi pokušali, ali nisu uspeli, da ne gubite vreme… Biće i drugih komentara ali – kada vi znate da oni govore o sebi, a ne o vama, da su to njihovi strahovi i borbe, vi ćete nastaviti svoje putovanje.
Da li vam treba hrabrosti na tom putu? Naravno da DA. Morate imati hrabrosti, jer nije dovoljno želeti. Potrebno je delovati, potrebna je akcija. Da se razumemo, kad god preduzmete neku akciju možete pogrešiti, ali ne sme vas to sputavati u napredovanju ka cilju. Ta hrabrost je upravo u tome da svakodnevno rizikujete, pogrešite… da ustanete i nastavite dalje. Kurs se uvek može ispraviti i kada brod skrene sa pravca.