Skoro sam u emisiji pričala o foliranju. Ljubav u doba foliranja danas ima različite pojavne oblike i nekako sam se svikla da ni ljubavi nema ako se dobro ne isfolira. A onda sam videla dvoje – kako se drže za ruke
Ali ne ono šminkerski, da svima pokažu da gore od ljubavi, nego tako jednostavno i prirodno da ti je na prvu jasno, da se – vole. Da ne bude zabune, nisu ni ljubavnici, niti bilo šta tog tipa, imaju po 55+ i samo se drže za ruke.
Ta mi je slika dugo bila u glavi, čak i kad sam ih oboje izgubila iz vida. Kad prestajemo da se držimo za ruke i otkad je to nešto što se ne radi? I zašto krijemo kad se volimo? U čemu je fora? I kad je i ljubav poklekla pred opštim trendom foliranja? Za ljubav ćemo se možda nekako i snaći, ali šta nam se desilo sa BLISKOŠĆU?
Mnogi misle da je vrhunac bliskosti seks. A nije. Odmah da vam kažem. Ako mene pitate vrhunac bliskosti je dodir, zagrljaj, poljubac, pa tek onda sve ostalo. To mu dođe ko šlag na tortu. Kad te neko dodirne i privuče sebi, sve ti bude jasno. I da li žuri, zbog čega je tu, a ako imaš malo više iskustva, znaš i šta možeš da očekuješ. Daš dijagnozu i pratiš šta se dešava.
S nekim možeš godinama da spavaš, ali da istinsku bliskost ne doživiš nikad. A nekad možeš da se konektuješ s nekim tako dobro samo ako te nasmejao i spontano zagrlio. Znam šta pričam, zato i kažem – seks kod nekih ljudi nije vrhunac bliskosti. Jeste NAJINTIMNIJE iskustvo, ali ne garantuje bliskost. Svi mi oko sebe dižemo zidove od nesigurnosti, strahova, prethodnih loših iskustava i molimo boga u sebi da nas neko spasi od svega toga. S tim što bliskost osetiš kada nekoga i emotivno pustiš kod sebe, a ne samo fizički. Otuda i imamo toliku ponudu svakojakih jednokratnih iskustava, a onda se osetimo – prazno i tupo. Za bliskost mora da se stisne petlja, jer traži da budeš go do koske!
Bliskost dobiješ onda kada te neko primi na rame i čvrsto zagrli. Tad te pustio blizu srca. Isto kao i kada te uhvati za ruku. Kad te pogleda. Kako te dodiruje i najbitnije – kako te gleda. Ima neke skrivene magije u tome. Ne možeš da se ljubiš s nekim koga ne osećaš, ne možeš ništa da osetiš ako se dobro pre toga ne zagledaš nekome u oči. Sve to naravno, ukoliko znaš šta tražiš. Ukoliko ne znaš – isto ti je da li se ljubiš ili cepaš drva! Osećaj izostaje.
Kada nekome uđeš u glavu, ušao si mu i u srce, samo što toga često nismo svesni. A ako mu samo uđeš u krevet, ne znači da si mu ušao pod kožu. Seks ionako možeš danas da nađeš gde god hoćeš. BLISKOST ne možeš. Jer se ide obrnutim redosledom. Prosto ko pasulj. S tim što ovde računanje ne ide na pamet i logiku, nego na osećaj.