Naslovna / Dobre priče / Mira Kovačević
Vinorel me je ponovo pokrenuo
Mira Kovačević Vinorel me je ponovo pokrenuo

Mira Kovačević
Vinorel me je ponovo pokrenuo

vinorel 2

Iako je mnogo puta samostalno i grupno izlagala svoje slike iz ranijih ciklusa u zemljama okruženja, za vinorele još čeka idealan trenutak, ali i prostor. Pošto svoje vinske slike “ne vidi” u galerijama, radije bi ih pokazala na mestima gde se uživa u vinu, u vinotekama, vinskim barovima, na sajmovima, festivalima vina…

Motivi na slikama su uglavnom žene, a evo zbog čega?

Prva asocijacija uz vino su Žene. U svoj svojoj lepoti i raskoši. I ja ih tako i slikam. Rasne lepotice, nage ili u izazovnom rublju, neke u raskošnim haljinama… To je neprestana inspiracija.

A koje vino koristite za slikanje?

– Vino je vrlo težak materijal za rad. Ne trpi popravke, nepredvidivo je, menja se vremenom, ali je izuzetno izazovno i ne može se porediti ni sa jednom poznatom tehnikom. Slikar mora biti vešt, siguran u svoju ruku i ono što želi da postigne, i onda se dobijaju slike neverovatne lepote. Slikam vinima iz našeg regiona, ali ne koristim previše, 3-4 različitih po radu. U poslednje vreme sarađujem sa vinarijama, pa za njih slikam njihovim vinima. Na svakoj slici imam blatinu, jer zbog Hercegovine je sve počelo i to je kao neka moja zahvalnost kraju koji me je pokrenuo. Najčešće koristim cabernet sauvignon, pinot noir, merlot, pinot rose, kao i vinske taloge. Koliko god je moguće slikam na dnevnoj  svetlosti, ali i veče ume da bude inspirativno. Uveče često i pijem vino dok slikam.

Slikanje je i antistresna tehnika. Koliko vam ona pomaže da se rešite svakodnevnog stresa?

– Imam sreću da se bavim najlepšim poslom na svetu, koji je ujedno i rad i terapija – sve na jednom mestu. Sarađujem sa divnim ljudima koji razumeju i vole umetnost i srećom nema stresa u mom životu.

vinorel 3

Dok sam radila u Kulturnom centru realizovali smo program Art terapija na dečjem odeljenju šabačke bolnice. To je bio divan način da se deci, ali i roditeljima koji su sa njima zajedno boravili na odeljenju, vreme u bolnici učini malo lakšim i lepšim,  a ujedno i umanji bol. Umetnost zaista leči, tada sam se uverila.

Da čarobnim štapićem možete da se smestite na neko mesto i neko vreme, gde bi to bilo i sa kime?

– Mnogo volim more, tople krajeve, dobra vina, bezbrižnost, i rado bih se sa suprugom prebacila u baštu nekog restorana, bilo gde, samo da je idilično.

Tekst: Jasmina Stefanović
Foto: Jelena Nišić