Naslovna / Dobre priče / Đorđe Stanojević
Platno kao ogledalo neba
Đorđe Stanojević Platno kao ogledalo neba

Đorđe Stanojević
Platno kao ogledalo neba

Đorđe Stanojević (1974), vizuelni je umetnik i predavač. Osnovne, magistarske i doktorske studije završio je na fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Pro­fesionalnu karijeru započeo 1999. godine, nakon završenih osnovnih studija. Do sada je imao 32 samostalne i mnoge kolektivne izložbe u zemlji i inostran­stvu. profesor je na Fakultetu savremenih umetnosti i na Akademiji za umet­nost i konzervaciju u Beogradu. Osnivač je i umetnički direktor međunarod­ne platforme Nature & Art, koja se bavi povezivanjem prirodnih sa umetničkim procesima. Bavi se teorijom umetnosti, piše kritiku i eseje u oblasti likovnih umetnosti. Dobitnik je nagrade na IV  jugoslovenskom bijenalu mladih, nagrade za najbolji vizuelni identitet Srbije i akvizicije Muzeja Zepter. Njegova dela su zastupljena u muzejima i privatnim kolekcijama u Srbiji, SAD, Francuskoj, Španiji, Austriji, Nemačkoj, Holandiji, Kanadi, Italiji, Grčkoj, Švajcarskoj, Luksemburgu, Rumuniji, Sloveniji, Crnoj Gori i Belgiji.

djordjestanojevic5Izložba slika Đorđa Stanojevića je postavljena u Galeriji Kuće legata (Knez Mihailova 46) od 12 do 20 h. Organizatori izložbe: Kvart BW, Galerija Štab i Galerija Pro­3or.

Ko koga kopira – priroda umetnost ili umetnost prirodu?

Ovde je više je reč o dijalogu između čoveka i prirode. Umetnost se tu postavlja kao po­srednik. U tom dijalogu nastaje sadržaj koji se involvira u umetničko delo. Svakako da se od prirode uči stvaralaštvo. Prirodni procesi se pretvaraju u umetničke.

Da li je teško slikati prirodom, tj. slikati kao priroda? Da bi shvatio koncept koji si postavio „slikati prirodom“, preselio si se u prirodu, tačnije u Zapadnu Srbiju. Do kakvih zaključaka si došao dišući jedno sa okolinom u kojoj živiš?

Pre deset godina sam napustio beogradski atelje i došao u prirodu. Sa sobom sam poneo gomilu klasičnog slikarskog materijala koji ni­sam iskoristio. U trenutku kada sam stavio platno na zemlju ispod otvorenog neba, sve se promenilo. Klasične boje je zamenila realna zemlja i prirodni materijali. Sem toga, uticaji velikih prirodnih sila, kao što su energije vetra, sunca, kiše, gravitacije, počeli su da formiraju slike kao energetske otiske prirode.

Da li se dodvoravaš prirodi? Kakav je dijalog između tebe i prirode? Postoji li?

Mene zanimaju ona znanja koja mi nismo učili u školi. Ona znanja koje imaju gugutke ili trava. Umetnost za mene predstavlja sredstvo sazna­nja tih sadržaja. Postoji termin koji je definisan kao pralikovno.

Kada dođem iz Beograda na tri dana nedeljno, koliko sam u ateljeu, prva seansa je ćutanje i usporavanje. U tim trenucima imam osećaj kao da ništa ne moram. Sve miriše. Čuju se ptice. Duva vetar. Sve ima ogromnu energiju. Posta­ješ deo svega toga. Jedno sa prirodom. U tom stanju nastaju slike za koje znam da su prave.

Tvoja izložba „SLIKATI PRIRODOM“ postavljena je u Galeriji Kuće legata. Šta istinski ljubitelji umetnosti mogu da očekuju?

Postoji jedan haiku koji je definicija moje umet­nosti, a glasi: „Tragovi su moji, ali ne i sneg.“ Ono što posetioci mogu videti je poštovanje tog snega. Vraćanje dijaloškoj kulturi i pošto­vanju, nakon dugog perioda monološke kulture i nepoštovanja. Kontakt je sadržaj, a ostvaruje se u dijalogu sa prirodom, čovekom ili umetno­šću.

Piše: Anima Mundi
Foto: privatna arhiva

Preuzeto sa sajta: Refresh Your Life https://ryl.rs/
Širi intervju možete da pročitate na linku: https://ryl.rs/platno-kao-ogledalo-neba/