Naslovna / Dobre priče / Milica Cilić
Emocije u porodičnom biznisu su intenzivnije
Milica Cilić Emocije u porodičnom biznisu su intenzivnije

Milica Cilić
Emocije u porodičnom biznisu su intenzivnije

Pitamo koliko je stresno biti žena u svetu gde je konkurencija velika?

  • Mislim da je ženama teže. Ljudi sa kojima dolazite u kontakt, menadžeri, vlasnici restorana, uglavnom su muškarci. Mislim da je jako bitno da se zauzme stav od početka, da komunikacija ne bi otišla u nekom pogrešnom smeru, da odnosi koji su primarno poslovni, takvi i ostanu.

Činjenica je da su emocije u porodičnim firmama intenzivnije, što ponekad može biti izuzetno stresno, u želji da se postigne što više. Pričamo sa Milicom zato o načinu na koji su se njih troje organizovali, ima li neke privilegije kao sestra vlasnika i da li se ikad pokajala zbog toga što je ušla u porodični biznis. Milica kaže da nije, ni jednog trenutka.

  • Mislim da ovakav porodični rad ima sve prednosti. To što su odnosi primarno emotivni, može imati malo uticaja, kao i to što dajete više sebe, ali i lično doživljavate sve što se dešava na tržištu, i dobro i loše, kaže Milica i dodaje:
  • O svemu se naravno dogovaramo. Naša firma je mala, nemamo puno zaposlenih, svi puno radimo. Možda imam neke priveligije a da ne znam. Brat prema meni nema poseban stav. Recimo, ne dešava se da me pohvali, pre ću od drugih čuti da me pred njima hvalio. Kada radimo, bez obzira na to što smo porodica, odnos je vrlo poslovan.

Milica

Napraviti svoju firmu, krenuti od nule i u sve to uključiti članove porodice za mnoge je veliki i rizičan korak. Na tržištu kao što je naše, neizvesnost je ogromna, a uz nju i strah da će, ako sve propadne, ostati, porodično, bez ikakvih prihoda. Milica priča:

  • Zato je nama vinarija još uvek ljubav, prvenstveno bratu i tati. Brat se bavi inače projektovanjem vinarija odnosno tehnološkim projektima, tata radi za drugu vinariju, pruža konsultantske usluge. Još uvek se nismo razvili toliko, još uvek se vinarija izdržava od projekata koje brat radi po svetu i kod nas. Imamo planove za napredovanje, naravno, ali su u okvirima u kojima smo i sada. Nećemo se mnogo širiti i povećavati, samo možda zaposliti više ljudi.

Raditi sa ocem i bratom, u porodičnoj firmi, traži više odgovornosti i angažovanja. Zbog toga, kaže Milica, ona neprekidno uči, neprekidno je u kontaktu sa nečim novim što treba upoznati i savladati. Na kraju, šalimo se s njom i pitamo, da li posle napornog radnog dana kada je okružena vinom, dođe kući i opusti se – uz čašu vina? Smeje se i kaže:

  • Ne, kad dođem kući – legnem. Dosta je vina celog dana!

A nama, koji vinom na poslu nismo okruženi, koje bi ona preporučila za opuštanje posle radnog vremena?

  • Belo, suvo vino od sovinjona, 20 meseci u bariku, divno vino, iz naše vinarije, završava Milica.
Tekst: Željka Zebić