Koliko ima istine u svim ovim pripovedanjima, bajkama i mitologijama rasprostranjenim širom sveta? Da li su tadašnji ljudi znali nešto o čemu mi ni ne sanjamo ili su to bila tek blebetanja i izmišljotine primitivnih ljudi koji u svom neznanju nisu mogli ništa pametnije da smisle?
Da li je čovek zaista kroz umetnost najbliži svome Tvorcu?
Moja tačka gledišta je da gde ima dima, ima i vatre. Znali su ljudi još onda tajnu usaglašenosti i sihnroniciteta. Bilo im je jasno da tamo gde poteku kreativni sokovi ima i života, a tamo gde ima života, ima i radosti, mira, ljubavi, isceljenja.
Takođe, znam i da je sve oko nas kreacija, a da svaka kreativna forma ima neki svoj život i put – i zaista prevazilazi vreme i prostor, ostajući besmrtna za razliku od majstora koji je tek na momenat ulovio inspiraciju. A ima i još nešto što znam – kada čoveka ponese ta kreativna energija, vreme se zaustavi. Više nema gladi ni potreba, više ništa nije važno, telo uspostavlja harmoniju, sve brige i strahovi se tope i nestaju, a osoba je prisutna u sadašnjem trenutku. I u njemu je ispunjena. Pa, kako može još bolje toga?
Volela bih da priznate sami sebi koliko ste moćni. Jer, kako bi bilo da prigrlite to veličanstvo i lepotu koja vi jeste, da otpustite sve te gluposti o tome kako ne vredite, ne znate, ne možete, ne umete ili niste talentovani i kreativni, a onda preokrenete brigu i pretvorite je u veselje koje zalijete svim mogućim kreativnim sokovima koji poteku iz vas? Da li bi tada život bio vredan življenja? Da li biste tada disali punim plućima? I čega još treba da se setite i koje prosuđivanje samih sebe treba da transformišete kako biste razvili svoj kreativni potencijal do beskraja?
Kreativnost je inteligencija koja se mnogo dobro zabavlja. Rađa se u haosu, razvija u zanosu i blista na krilima beskonačnih mogućnosti.
Da li ste voljni da sebi dopustite da budete ono što usitinu jeste?