Naslovna / Kolumne / Aleksandar Filipović / Kolumna ANTITABLOIDNO
Lekoviti ljudi
Kolumna ANTITABLOIDNO Lekoviti ljudi

Kolumna ANTITABLOIDNO
Lekoviti ljudi

Dese nam se tako lepi događaji kao što su, recimo, naše novinarkse info-ture po Jadranu ili 23. rođendan „Naxi radija“, krajem novembra.

Tada se srećem sa dragim, iskrenim, emotivnim i – lekovitim ljudima. Isto tako kada biram goste za svoju emisiju. Imam jednu veliku privilegiju da, sa ovim mojim statusom, mogu da biram one koji mi neće skakati po ganglijama i jesti džigericu.

Posle 23 godine nedavno sam ponovo otišao da snimam anketu na pijaci. Nekada sam to radio kao reporter jutarnjeg programa TV NS i „Novosadskih razglednica“. Sada – kao poznati i popularni novinar.

I taj ponovni susret sa svetom na pijaci, sa običnim ljudima koji naporno rade i po kiši, i po suncu, mrazu, vetru, vratio mi je osmeh na lice. Oni su jednostavno čista POZITIVA. Tako su me lepo dočekali i hteli da me što duže zadrže da se družim sa njima, da sam ceo dan bio nasmejan.

Opet, na nekim drugim svetkovinama sretao sam razne namćore koji su samo proverali šta sam obukao, da li sam se ugojio i koliko, i neprekidno su tražili „dlaku u jajetu“. Zatim srećem i razne ljude koje sve mrzi pa i da urade ono što ih najlepše zamolim a pritom im je u opisu posla.

Narodna poslovica lepo kaže: Koliko ljudi – toliko ćudi. Ali ja sam, sa pola veka života (a znam da mi niko ne bi toliko „dao“), čvrsto odlučio da se družim samo sa onima koji mi prijaju.

Smarače i energetske vapire recimo na društvenim mrežama ću da ostavim drugima. One koji bi večito da ispravljaju „krivu Drinu“ i uvlače me u neke nepotrebne diskusije takođe ću da stavim u folder „daleko vam lepa kuća“.

Bez sređivanja međuljudskih odnosa u kojima smo aktivni učesnici, jednostavno nema antistresa. Ljudi su se jako promenili i treba dobro filtrirati ko ti je prijatelj,  ko drug, ko ima dobru energiju ali i ko je ona osoba od koje može da te zaboli glava.

I prijateljstva u ona vremena radnih akcija, klasičnih matura, fiksnih telefona, ta prijateljstva su bila mnogo bolja i veća. Moderna vremena donela su nam svima veliku otuđenost. Tako sednu ljudi u kafić, ali niko nikome ne gleda u oči nego svako pilji u svoj mobilni telefon.

Upravo sam za prijateljice i koleginice sa sajta www.antistresvodic.rs ustanovio da u njima imam sjajne drugarice. Uvek me u životnim temama nešto pametno posavetuju, prijateljice su u nevolji. Vole da zapevaju i zaigraju sa mnom. I ja se među njima osećam kao drug Tito među pionirima, ili kao Zdravko Čolić sa „Lokicama“.

Za ovaj portal, moja kolumna kao „ispovest sa dušu“ nikada nije neka teška stvar, jer znam da će urednica samo da mi ispravi neku stilsku grešku koja je plod moje blizanačke brzine. Ali znam, okružen sam divnom i pozitivnom energijom, i nekako se nadam da će ova nova 2018. godina svima da nam bude mnogo, mnogo bolja.

Posle dužeg vremena vidim da se pomalja neka svetlost na kraju tunela. I to apsolutno nema veze ni sa kakvom geopolitikom, svetskom politikom.

To je neka moja intucija da nam sledeća godina donosi svima neki preokret. Zato je jako dobro imati svoju mantru u glavi, neke svoje snove, i biti principijelan i svoj.

Sreća će da vas preopozna ako je poželite.