Nekad je postojala izreka da “čoveku daš fotelju da bi video kakva je osoba…” Interesantno, zar ne? Šta je to što u ljudima pokreće određene osobine ako obuku neku odeću ili zauzmu određenu ulogu?
Verovatno ste čuli i da mnogim ljudima daš oružje i ratnu odeću i od običnog čoveka se pretvore u ratne zveri. Postanu neprepoznatljivi onima koji su ih znali ranije. Takođe, nakon skidanja odeće i izlaska iz te ratne uloge, vraćaju se u pređašnje stanje tako da često budu “manji od makovog zrna”.
Isto tako daš im seksi odeću i od obične osobe postaju veoma ženstvene i senzulane žene, prosto ljudi postaju usklađeni sa odećom koju nose jer odlika te odeće ili pozicije postaje i njihova slika.
Sećam se filma MOJ MAKRO u kojem skitnica, kojeg pronalazi prostitutka postaje njen makro jer ga je ona okupala, obukla i doterala… On svoju psihu transformiše u sasvim drugačiju osobu, a do juče je bio bedni, jadni beskućnik u dronjama.
Mislim da ovo naše svojstvo ima interesantne mogućnosti. Ne bih mogla sad da dam naziv tom svojstvu, ali bih ga opisala kao identifikacija sa odećom i ulogom u skladu sa tim.
Nekad davno sam shvatila da ta odeća ne čini čoveka ali igra ulogu u opisivanju karaktera i ponašanju koje ta osoba igra. Kad bih bila u kući kao neko ko nosi kućnu odeću, onako nemarno obučena, uvek bih se tako i osećala. A kada bih se doterala, imala bih utisak da se osećam poletno i zadovoljstvo bi zračilo iz mene.
Primetila sam da se, kad sednem u mog golfa dvojku, osećam kao neko ko je drndav a izdržljiv. Imam utisak da sam neka zastarela osoba… A kad god se vozim u audiju, ja se osećam nekako super, kao da sam srasla sa autom. Pa sam sva važna i čak bih rekla malo na visini.