Limbička revizija je pojava koja se događa između duhovno i emocionalno osnaženog, centriranog terapeuta i klijenta koji se na najsuptilinijem nivou, putem vibracija, usklađuje sa terapeutovim i time postiže energetske promene. To i mnogo drugog događa se u predivnoj razmeni sa dragim bićima koja su mi poklonila svoje poverenje kao kouču.
Na svakoj edukaciji, radionici, seminaru, razmena energije je obostrana. Šta ste vi “dobili” od svojih polaznica?
– Dobijam svakodnevno i neizmerno sam zahvalna na tome: dobijam pre svega njihovo poverenje i ranjivost a to je srž bliskosti, to je najviše što se može dati u jednom odnosu. Dobijam mogućnost da slušam sopstvene rečenice i upitam se da li ih primenjujem. Dobijam radost njihovih iskoraka, promena, uspeha. Dobijam izoštrenost svojih čula i sve veću empatiju i fleksibilnost. Dobijam život u svojoj suštini jer to su naša osećanja.
Iz kojih emocija danas donosite odluke a iz kojih ste to radili ranije?
– Danas sam mnogo više u miru a time manje u strahu da li ću pogrešiti pri donošenju odluke, jer i na samu pogrešku drugačije gledam. Spontanija sam i manje zabrinuta. Kada je čovek prepušten i kada ne pokušava da kalkuliše, tada je sve manje situacija koje zahtevaju da birate, a sve više onih koje se pojavljuju prirodno. Najteže mi je i dalje kada treba da donesem odluke za dete. Jer, otkud ja znam šta je za njega najbolje? Jedva sam i za sebe ukapirala…
Ima li najjače ljubavi? Koja je vaša?
– Mislim da nema najjače ili najslabije ljubavi. Ili je ljubav ili nije. Moja ljubav je najviše posvećena Filipu, Narcisu, meni samoj… Ali imam i mnogo drugih ljubavi.
Mnoge druge ljubavi ali i Ivanina svestranost realizovale su se kroz brojne tehnike i metode, kao što su reiki, koučing, meditacije, ali ponajviše kroz pisanje.
Napisali ste osam knjiga. Jedna od njih “Od kada sam se zavolela – VOLIM”, najčitanije je izdanje kod nas iz oblasti popularne psihologije. Ipak, koju biste od njih sami sebi poklonili za rođendan?
– Iskreno i iz duše ih sve volim i to ne samo kao svedoke svojih životnih perioda i osećanja, već kao svoje učitelje jer su u svakom trenutku korisne kao podsetnik gde sam i ko sam. Ja zaista volim svoj stil, rečenicu i ritam. Poruke nisu moje. Ja sam, kao i svi drugi, samo kanal.
Ako bih baš morala da biram, poklonila bih sebi knjigu Voli te mama – za devojčice, istu onakvu kakvu sam poklonila mome sinu – Voli te mama – za dečake.
Mamina ljubav je najvažnija. Hvala mamama.
