Naslovna / Dobre priče / Uberite radost
PRONAĐITE SVOJE DRVO
Uberite radost PRONAĐITE SVOJE DRVO

Uberite radost
PRONAĐITE SVOJE DRVO

Porodično stablo. Nije slučajnost što mnoge porodice imaju iscrtano i zapisano „porodično stablo“, iz kojeg potomci stotinama godina unazad mogu videti ko su im preci, ko je u njihovom korenu. Kao što postoje mnogi razlozi zašto razni narodi imaju „svoje drvo“, drvo o kojem se ispredaju razne priče, drvo simbolike čije tumačenje vas upoznaje sa svim odlikama i načinom življenja jednog naroda. Da li je naše drvo šljiva? Sigurno jeste jedno od simbola, jedna priča o nama na ovim prostorima.
Šta treba vi da uradite? Prvo, nađite to neko vaše drvo. Ovih dana odvojte desetak minuta da ga gledate, stojite pored njega. Kakvo je: nisko ili visoko, uređenih ili ne grana, ima li naznaka prolećnom buđenju, u kakvom je okruženju? Ne morate znati da li je to trešnja, šljiva, jabuka, hrast. Upijte sve što ste videli i osetili.

SL 2 porodicno stablo

Naši preci su naša podrška ako je stablo zdravo

Otkrijte simboliku. Sada razmislite: da ste vi drvo, kako biste sebe opisali? Da li vaše grane rastu, koliko rađaju (ideja, predloga, aktivnosti, radosti, bilo kakvog ploda, plodonosnog rada u bilo kojoj oblasti života)? Kakav je vaš koren, da li vas drži čvrsto na zemlji, kakvo vam je okruženje? Kakav ste hlad/zaštita onima koji vas okružuju? Svaki deo drveta pretvorite u simboliku vas kao čoveka. Zapišite šta biste voleli da popravite na sebi, recimo da imate više ideja odnosno plodova, da vam se grane ne povijaju (samopoudanja, ponosa, sigurnosti). Sami nađite simboliku koja vama najviše odgovara, mi vam samo predlažemo one najčešće.
Posmatrajte što češće, sve do leta, drvo koje ste nazvali vašim. Bilo bi divno da to bude svakodnevno, ili jednom nedeljno bar. Zadajte sebi i drvetu ZADATKE: Kako se razvija pupoljak, tako raste moje samopozdanje. Ili: sa svakim novim listom i bujanjem krošnje, buja i moja životna energija. Zamislite da kao drvo crpite hranu iz zemlje. Uskladite se sa svojim drvetom, kako se ono budi krajem zime, tokom proleća i leta, tako se budite i vi. Kad krene da opada lišće, na jesen, vizuelizujte da sa njim nestaje sve što vas je brinulo, mučilo, nerviralo, odbacite to sve i zaboravite. Vreme je za odmor i opuštanje.

Uskladite se sa prirodnim ciklusom. Šta još možete? Poznajem ljude koji vole, jednostavno, da zagrle drvo. Zaista. Ja volim da se zagledam u drvo do te mere, da grančice počinju da mi trepere ispred očiju, pojavljuju se neke boje i obrisi, prelama se sunčeva svetlost, a misli umiruju i bistre. Da, može biti nezgodno da drvo dodirujete na nekom javnom mestu, otuđili smo se od prirode i mnogi to neće razumeti, ali bar zamislite da to radite.
Posmatrajte kako se drvo razvija, menja, razmišljajte o njegovoj ulozi u prirodi, o prirodnom ciklusu koji ne zavisi od nas ljudi, već jednostavno, teče, u pravilnom ritmu smene godišnjih doba, uz pomoć ili odmoć vremenskih prilika i uprkos svemu. Zamislite kako pruža grane kao ruke ka nebu i suncu, kako se raduje bojama koje ga krase. Uhvatite ritam s njim: rastite puni novih saznanja i iskustava, radujte se, pružajte ruke ka svetlosti, upijajte život svakim listom, porom na telu. I rađajte plodove kao što su ljubav, kreativnost, radost, brižnost, samopouzdanje, vera i nežnost prema sebi, a zatim i celom svetu.

Tekst: Željka Zebić