Naslovna / Bonus za dušu / Pojam sinhroniciteta, proricanja i Ji Đinga
MISAO KOJA SE MATERIJALIZUJE
Pojam sinhroniciteta, proricanja i Ji Đinga MISAO KOJA SE MATERIJALIZUJE

Pojam sinhroniciteta, proricanja i Ji Đinga
MISAO KOJA SE MATERIJALIZUJE

Verovatno je svima poznata pojava da kada o nekome razmišljamo on se, na primer, nedugo nakon toga javi telefonom. Zapadna kultura to smatra koincidencijom, dok se u istočnjačkoj odavno koristi pojam sinhroniciteta. Međutim, čuveni psihijatar Karl Gustav Jung smatrao je da je ova pojava mnogo više od toga

Pored rada na polju psihijatrije, Karl Gustav Jung se bavio i parapsihologijom i ezoterijom. Nažalost, i među njegovim sledbenicima ima dosta onih koji negiraju Jungov udeo na pomenutim poljima jer smatraju da šteti ugledu koji je Jung ostvario kao jedan od najuspešnijih naučnika XX veka.
Međutim, brojna objavljena dela iz ovih oblasti kao i činjenica da je naziv jednog od Jungovog naučnih radova bio “Psihologija i psihopatologija okultnih fenomena”, ukazuju na to da je i na polju parapsihologije Jungov rad bio veoma značajan.

Sinhronicitet i proricanje. Junga je zanimala istočnjačka filozofija, posebno kineska, a dvadesetih godina prošlog veka posvetio se i izučavanju kineske knjige promena – JI ĐINGA. Ova interesovanja kao i druženje sa čovekom koji je na nemački jezik preveo ovo, pre svega, filozofsko delo, Rihardom Vilhelmom, pomogla su mu da u svoj naučni rad uvede i pojam SINHRONICITETA i da pomoću njega objasni neke od metoda proricanja, posebno proricanje Ji Đingom. Radovi fizičara Nilsa Bora i Volfganga Paulija, takođe su zainteresovali radoznali Jungov um i pomogli mu da postavi svoju teoriju o sinhronističkim pojavama.

jung

Karl Gustav Jung (treći u prvom redu)

Materijalizacija misaonih sadržaja. Prema Jungu, sinhroniciteti su pojave na koje većina ljudi uglavnom ne obraća pažnju ili ih, kada se ispolje, smatra pukom slučajnošću tj. interesantnom koincidencijom. Međutim, Jung je tvrdio da su sinhroniciteti mnogo više od toga. Ljudi koji žive zapadnjačkim životima, navikli su da sve pojave u realnosti posmatraju na uzročno – posledičan način, odnosno linearno. Ljudi istočnjačke kulture, međutim, imaju drugačije shvatanje i oni obraćaju pažnju na događaje koji se dešavaju uglavnom istovremeno. Dakle, jedan Kinez nikada se neće pitati šta sledi dalje, pošto se dogodio događaj A, da li će on prouzročiti pojavu događaja B, već će se pitati koji će se događaj desiti istovremeno (ili u kratkom vremenskom intervalu) sa događajem B. Tako je i Jung primetio da se izvesni misaoni sadržaji (snovi, vizije, razmišljanja itd) mogu u kratkom vremenskom periodu “MATERIJALIZOVATI”, odnosno realizovati u stvarnom fizičkom svetu a da nemaju očiglednu uzročno – posledičnu vezu, ali su isti tj. slični po svom sadržaju. Sigurno se svakome desilo da pomisli na neku osobu koju nije dugo vremena čuo ni video a da malo kasnije zazvoni telefon i da se ispostavi da se upravo ta osoba javlja. Misao o toj osobi i realni događaj (njeno javljanje) nemaju nikakvu uzročno – posledičnu vezu jer misao jedne osobe nije mogla uticati da se druga osoba javi ali su ove dve pojave istog sadržaja te zato spadaju u sinhronicitete.