Naslovna / Otvoreni um / Možda nije kraj sveta
Odlična tehnika za resetovanje
Možda nije kraj sveta Odlična tehnika za resetovanje

Možda nije kraj sveta
Odlična tehnika za resetovanje

Desilo se nešto što vas je iz korena protreslo. Besni ste, očajni, spremni da eksplodirate. Sve je crnilo i beznađe. Mnogi se tako osećaju kada dožive veliki bol i neprijatnost.

U narodu važi „da je jutro pametnije od večeri“, dakle da ne treba naglo reagoviti i veliki problem pretvoriti u ogromni, ili o nečemu uvek presuđivati na osnovu prvog osećaja.

Ne morate otići na spavanje i sve analizirati sledećeg jutra. Možete odmah sami sebi pomoći da budete realniji, bistrijih misli.

Na početku, važno je da budete svesni da se padovi i loše stvari dešavaju svima, nije ih moguće sasvim izbeći. Razlika je u tome da li ćete ostati na dnu i potpuno se predati, ili pokušati da ustanete. I kako ćete ustati, koliko će vremena proći dok ponovo ne budete dobro.

Drugi vam mogu pomoći, ali ne nametanjem rešenja, davanjem konkretnih predloga šta i kada da radite, niti iznošenjem njihovog viđenja situacije. Biće vam od koristi ako vas navode da sami dođete do rešenja. No, možete to pokušati i sami sa sobom.

Šta je dobro da probate da uradite?

PRVO, osamite se, makar i u kupatilu, ili idite u šetnju. Ne morate udobno sedeti, dobro jeste ali nemamo uvek idealne uslove za samopomoć. Sada bi bilo dobro da sa sobom iskreno porazgovarate, i sebi odgovorite na sledeće pitanja, redom.

  • Zašto mi je važno ovo što se desilo?
  • Koliko mi je važno?
  • Koliko će mi ovo biti važno sutra?
  • Koliko će mi biti važno za par nedelja?
  • Koliko će mi ovo biti važno za šest meseci?
  • Koliko za godinu dana?
  • Koliko za pet, deset godina?

Odgovarajte nakon kraćeg promišljanja, bez skretanja sa osnovnog odgovora i dopuštanja da vam misli odlutaju ka problemu kakav je sada. Primetićete da, što je veća vremenska distanca, problem sagledavate drugačije, i u većini situacija to što vam se desilo postaje manje bitno, manje strašno i više rešivo.

Možete davati i odgovore kao ocene, 1 je za najmanji a 10 za najveći značaj. Ali, ako ste sami i suviše potreseni, to vas može kočiti, pa je zgodno i da koristite reči: malo, mnogo, previše, kako vam je zgodno.

tehnika 1

Zatim sebe upitajte, redom:

  • Kako bih se osećao-la da se ovo desilo nekom meni bliskom (možete tu osobu imenovati)?
  • Kako bih se osećao-la da se desilo nekom poznaniku, rođaku (imenujte nekoga sa kim niste mnogo bliski, ali ste u odnosu)?
  • Kako bih se osećao-la da se desilo nekome nepoznatom (čitali ste o tome na nekom sajtu, u novinama, čuli na ulici i sl.)?
  • Taj neko nepoznat, bilo bi razumno da sada uradi šta?
  • Posle ovoga voleo-la bih da moj poznanik uradi šta?
  • Bilo bi dobro da neko meni blizak na ovo uradi šta?

SADA zamislite da ste neko drugi i da posmatrate sami sebe. Šta biste voleli da ta osoba-vi uradite? Da li vi kao posmatrač mislite da je to nešto dobra reakcija? Kakva je korist od te reakcije? Šta bi još mogla da uradi ta osoba, a da joj koristi? Šta bi pored toga mogla da uradi? Šta je najkorisnije što može da uradi sada, ali tako da ima od toga koristi i u narednom periodu? Šta može da uradi u narednom periodu da bi imala koristi?