Desilo se nešto što vas je iz korena protreslo. Besni ste, očajni, spremni da eksplodirate. Sve je crnilo i beznađe. Mnogi se tako osećaju kada dožive veliki bol i neprijatnost.
U narodu važi „da je jutro pametnije od večeri“, dakle da ne treba naglo reagoviti i veliki problem pretvoriti u ogromni, ili o nečemu uvek presuđivati na osnovu prvog osećaja.
Ne morate otići na spavanje i sve analizirati sledećeg jutra. Možete odmah sami sebi pomoći da budete realniji, bistrijih misli.
Na početku, važno je da budete svesni da se padovi i loše stvari dešavaju svima, nije ih moguće sasvim izbeći. Razlika je u tome da li ćete ostati na dnu i potpuno se predati, ili pokušati da ustanete. I kako ćete ustati, koliko će vremena proći dok ponovo ne budete dobro.
Drugi vam mogu pomoći, ali ne nametanjem rešenja, davanjem konkretnih predloga šta i kada da radite, niti iznošenjem njihovog viđenja situacije. Biće vam od koristi ako vas navode da sami dođete do rešenja. No, možete to pokušati i sami sa sobom.
Šta je dobro da probate da uradite?
PRVO, osamite se, makar i u kupatilu, ili idite u šetnju. Ne morate udobno sedeti, dobro jeste ali nemamo uvek idealne uslove za samopomoć. Sada bi bilo dobro da sa sobom iskreno porazgovarate, i sebi odgovorite na sledeće pitanja, redom.
- Zašto mi je važno ovo što se desilo?
- Koliko mi je važno?
- Koliko će mi ovo biti važno sutra?
- Koliko će mi biti važno za par nedelja?
- Koliko će mi ovo biti važno za šest meseci?
- Koliko za godinu dana?
- Koliko za pet, deset godina?
Odgovarajte nakon kraćeg promišljanja, bez skretanja sa osnovnog odgovora i dopuštanja da vam misli odlutaju ka problemu kakav je sada. Primetićete da, što je veća vremenska distanca, problem sagledavate drugačije, i u većini situacija to što vam se desilo postaje manje bitno, manje strašno i više rešivo.
Možete davati i odgovore kao ocene, 1 je za najmanji a 10 za najveći značaj. Ali, ako ste sami i suviše potreseni, to vas može kočiti, pa je zgodno i da koristite reči: malo, mnogo, previše, kako vam je zgodno.
Zatim sebe upitajte, redom:
- Kako bih se osećao-la da se ovo desilo nekom meni bliskom (možete tu osobu imenovati)?
- Kako bih se osećao-la da se desilo nekom poznaniku, rođaku (imenujte nekoga sa kim niste mnogo bliski, ali ste u odnosu)?
- Kako bih se osećao-la da se desilo nekome nepoznatom (čitali ste o tome na nekom sajtu, u novinama, čuli na ulici i sl.)?
- Taj neko nepoznat, bilo bi razumno da sada uradi šta?
- Posle ovoga voleo-la bih da moj poznanik uradi šta?
- Bilo bi dobro da neko meni blizak na ovo uradi šta?
SADA zamislite da ste neko drugi i da posmatrate sami sebe. Šta biste voleli da ta osoba-vi uradite? Da li vi kao posmatrač mislite da je to nešto dobra reakcija? Kakva je korist od te reakcije? Šta bi još mogla da uradi ta osoba, a da joj koristi? Šta bi pored toga mogla da uradi? Šta je najkorisnije što može da uradi sada, ali tako da ima od toga koristi i u narednom periodu? Šta može da uradi u narednom periodu da bi imala koristi?