Ma kako da vam ide u životu, ma koje metode i tehnike da koristite, afirmacije, stilove… ma kako uspešni u svemu tome bili, posebno po pitanju razvoja vašeg uma i svesti, mira u duši i mentalnog blagostanja, bilo bi dobro da „porazgovarate“ sa jednim posebnim detetom. Sa samim sobom, onda, kada je svet izgledao drugačije
Mnoge škole, mnogi pravci i moderne psihologije i istočnih i zapadnih kultura, smatraju da je potrebno da se susretnemo na neki način sa nama kada smo bili deca. Hoćemo li samo posmatrati to dete, vizualizovati susret, razgovarati, koliko će godina u tome imati to dete, zavisi od shvatanja i stavova. Ali postoji nekoliko dodirnih tačaka: taj susret ili susreti biće dobri za vas, kako biste lakše nastavili dalje, kako biste se resetovali, bolje razumeli, shvatili i oprostili sve što mu zamerate, a sigurno imate takve emocije u sebi. Kako to da uradite?
1. Razmislite o svom detinjstvu, pregledajte fotografije, izaberite uzrast kada smatrate da ste osećali promene. Neka to bude jedan po nečemu poseban period. Izdvojite za početak 20-30 minuta, osamite se i opustite. Možete držati svoju fotografiju u ruci ili zažmuriti i stvoriti sliku sebe u tom periodu. Opustite telo, udobno se smestite. I krenite.
2. Iako ste to dete vi, obraćajte mu se u drugom licu. Pitajte ga svašta: šta voli a šta ne, čemu se raduje, u čemu uživa, šta ga boli i čini tužnim, sve što vam padne na pamet. Budite strpljivi. Činiće vam se čudnim, bićete u početku sumnjičavi, ali molim vas da probate. Razgovarajte vi odrasli sa vama malima. Budite strpljivi i nežni u razgovoru sa samim sobom kao detetom. Smejte se zajedno nekim lepim događajima. Ako to dete misli da je nekada nešto pogrešilo, oprostite mu, recite da je s njim sve u redu, da nema krivice. Ako misli da je uzrok nekim nevoljama i problemima, utešite ga i recite da to nije tačno. Setite se da je to dete, kao i svaka druga deca, mnoge stvari radilo da bi zaslužilo nečiju ljubav. Sada je trenutak da mu je pružite.

Već posle prvog susreta osetićete se lakše, čistije u duši
4. Radite nešto zajedno: crtajte i pišite kao nekad, igrajte se u mislima. Setite se omiljenih igara i igračaka i pričajte sa njim o tome. Ako vam je lakše, pronađite stare knjige, igračke, slike, sve što će vas zajedno brže i lakše približiti.
5. Važno je da sa tim detetom, sa vama, budete nežni, važno je da oseti emocije, ljubav, a nikako grdnju i ljutnju. Ako vam se plače, isplačite se. Nema savršnog života, pa ni detinjstva, neki ožiljci su ostali kao rane a neki podstakli na dobra iskustva. Zato zagrlite najjače na svetu to dete-vas, recite mu da je posebno i jedinstveno i da ga beskrajno volite.
6. Radite to kad mislite da je pravi trenutak, svakog dana, jednom nedeljno, mesečno, nije bitno. Ali uradite, da biste se sada kao odrasli osećali bolje. A osetićete se odmah, posle prvog susreta, čistije u duši. Posle nekog vremena, možete pokušati da svaki put menjate uzrast, od vas kao bebe u maminom stomaku do ovog trenutka, jer tako zaceljujemo dušu i stvaramo čvrst temelj za ono što tek treba da živimo.