Naslovna / Dobre priče / Milica Bursać
SVAKOG JUTRA “UZIMAM” SVOJU DOZU STRESA
Milica Bursać SVAKOG JUTRA “UZIMAM” SVOJU DOZU STRESA

Milica Bursać
SVAKOG JUTRA “UZIMAM” SVOJU DOZU STRESA

Milica Bursać, autor i voditelj emisije U zdravom telu a odnedavno i nove emisije Umeće življenja koja se emituje nedeljom u 11 sati na Pinku 2 smatra da se stresu pridaje preveliki značaj i otkriva svoj način na koji se lakše nosi sa stresnim situacijama

Stres je najbolja, najdelotvornija i potpuno prirodna ljudska reakcija na potencijalnu ili stvarnu opasnost. Od kad je sveta i veka čovek na isti način reaguje na stres. Podiže se nivo adrenalina i kortizola, telo se grči , pesnica i vilica stiskaju… Mozak prepoznaje opasnost, daje instrukcije ostatku organizma i priprema ga za borbu.
Pa gde je onda problem?
Problem je što zbog okolnosti nismo uvek u prilici da sve te hormone izbacimo iz sebe i zato je opravdano mišljenje da mnoge psihofizičke bolesti nastaju kao posledica “nataloženog” stresa.

Ja imam svoj jutarnji ritual koji mi pomaže da se lakše nosim i sa stresom ali i sa stresnim situacijama. Nisam za to da ih moramo izbegavati sto posto. Stres nas budi, tera na akciju… važno je da uzburkanu energiju usmerimo u konstruktivne svrhe. Na primer, sport, spremanje kuće ili kreativni rad su odlična ideja… retko kad su velika dela nastala iz potpune letargije i mira.
Volim da ustanem rano ujutru, oko šest sati uglavnom. Istuširam se toplo-hladnom vodom i već sam “uzela” svoju dozu stresa za taj dan.

Volim ujutru da pišem, napravim retrospektivu prethodnog dana ili nedelje, uvidim neke greške i napravim plan za tekući dan.
Kada me uhvati nervoza ili se nađem u sred nekog problema, pokušam da tu situaciju posmatram iz “ptičje perspektive”, kao film, ili neka druga osoba. Na taj način lakše nađem rešenje a i manje se emotivno upletem u problem.

Kada imam vremena meditiram, imam neku svoju tehniku a volim i da prošetam pored Savskog keja i “pustim” neki pozitivan film u glavi, prepustim se maštanju… Posle toga mi je obično krivo što sam završila planiranu rutu jer nisam “pogledala” film do kraja.
Dakle, stres me ne plaši. Ima on i svoje dobre strane, ali samo u određenim granicama.

Zabeležila: Anđelika Rosić