Posao na zemlji i oko stoke nikada nije bio lak. I pored silne mehanizacije, da li uvek fali dovojlnu ruku da se privhate posla?
Jeste tačno, mada je danas drugačije vrijeme. Mnogo se napredovalo modernijom mehanizacijom tako da mašine zamjenjuju dosta toga. Mladi odlaze sa sela i jako je teško pronaći radnike u toku sezone.
Posao je fizički naporan, a da li je i stresan? Neni se čini da zemlja i stoka donose neku vrstu mira.
Ponekad zna biti stresno, ali imamo tu slobodu da se pored životinja ne opterećujemo izgledom i ponašanjem, jer nismo u kancelariji ili nekom sličnom mjestu, atmosfera je opuštena. Zanimljivo je što i tu ima smiješnih scena. Krave su posebne i svaka drugačija i na svoj način.
Da li najomiljenije krave imaju imena?
U početku, dok ih je bilo do deset, bilo je imena i izbora. Poslije više nisam mogla da smišljam. Imam sada jednu Maju koja mi je omiljena, jer sam ju spasila da ne ugine.
Kada nađeš vremena da se baviš fotografijom kada ti dan prolazi radeći u polju?
Ustajem svako jutro u pet već godinama – moj posao oko muže, higijene, hranjenja teladi, traje nekih dva sata i trideset minuta. Zatim dolazim u kuću, ako mi je vrijeme i svijetlo odgovaraju prošetam aparatom pola sata do sat i fotkam u prirodi. Pošto jedina kuvam u kući, pripremam doručak, ručak i zatim ponovo imam neko vrijeme na raspolaganju. To vrijeme koristim za rad sa cvijećem ljeti, plastenik, bašta, fotografija, imam i mnogo knjiga, često čitam. Poslije 17 časova ponovo sam na farmi i sve traje nekih dva sata i 30 minuta. Što se tiče slobodnog vremena, uvijek ga koristim za sebe – ili fotkam ili pripremam konkurse.
