Naslovna / Bonus za dušu / Komedija o popularnosti po svaku cenu
BRAKOLOMIJE
Pozorište Dadov
Komedija o popularnosti po svaku cenu BRAKOLOMIJE Pozorište Dadov

Komedija o popularnosti po svaku cenu
BRAKOLOMIJE
Pozorište Dadov

Njih četvoro su glumci ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu, povremeno angažovani na filmu, televiziji, drugim pozorišnim prostorima

Dobro se poznaju i prirodom posla, u ćaskanje uz druženje, odlučili su da zajedno, sami, urade pozorišnu predstavu. Od početka do kraja. Malo je reći da su u tome i uspeli. Predstava „Brakomije“, iako je igrana svega par puta, pobrala je odlične kritike.
Glumci Kalina Kovačević, Bojana Stefanović, Aleksandar Srećković Kubura i Nenad Stojmenović nisu samo nosioci svih, brojnih uloga (svako ih ima po nekoliko), već i kompletni autori predstave. Da, sami su zajednički napisali scenario, režirali producirali. Kažu, bili su sasvim malo motivisani knjigama koje komično prikazuju BRAČNE teme, a malo više onim što nas okružuje.

Ono što mnogima od nas stvara stanje stresa, velika količina takozvanih „rijaliti“ programa, sadržaji koji nas uvlače u najintimnije delove duše (kako je krenulo i tela) onih koji se u rijalitijima eksponiraju, iznošenje bukvalno svih detalja iz njihovih života, za mnoge nema nikakvog smisla. Zato u predstavi „gledamo“ jedan takav rijaliti program, u kojem su kamere postavljene u domove bračnih parova prijavljenih u takmičenju za najgori bračni par. Glavna nagrada je plaćeni razvod, tačnije svi troškovi i potrebni papiri. I tako se na sceni smenjuju bračni parovi, takvi kakvi nas okružuju, s tim što su glumci, tekstom i postavkom scena, zaista uspeli da iz njihovih odnosa izvuku ono što jeste smešno, tako da se niko ne oseti uvređenim. I stiče se utisak da njima nije baš svima do razvoda, jer takav brak je slika i prilika njih samih, već mnogo više do popularnosti i „slikanja“ na televiziji pa makar morali da se i razvedu, samo da pobede i postanu popularni.
Različitih profesija, iz raznih krajeva, svako sa svojim navikama, liče na brakove za koje znamo ili smo čuli za njih. I tu do izražaja dolazi sjajna energija četverca, njihova brza moć transformacije iz jednog u dijametralno suprotni karakter. Dominiraju scenom neopterećenom detaljima, pa je jasno da je ova predstava prilagodljiva svakom prostoru širom Srbije, pa i adaptiranih prostora u mestima gde nema domova kulture i pozorišta, a gde žitelji jednako kao i mi u Beogradu zaslužuju da budu publika.
I treba da budu, jer pored odlične glume, osetiće emocije koje izvođenje prate, timski duh, uigranost, to da su radili predstavu od početka do kraja angažujući se u potpunosti i celim srcem. A ko bolje zna ta je glumcima najlakše, najbolje i najzgodnije u jednoj predstavi, do oni sami?

Predstavu smo gledali na sceni omladinskog pozorišta „Dadov“, čiji je tim Kalini, Bojani, Aleksandru i Nenadu prijateljski pomogao i u fazi pripreme, ustupajući im scenu za probe, dajući tehničku i svaki drugi oblik podrške koji je dobrodošao od jedne takve institucije. „Dadov“ je i ovoga puta prepoznao dobar, moderan sadržaj koji će se nadamo se dugo igrati.
I uz koji će publika moći da se opusti, nasmeje, zaboravi na neprijatnosti i teške teme sa kojima se svakodnevno sreće. Ali tako, da se oseti i poštovanom načinom na koji glumci daju zaista sve od sebe.

Tekst: Željka Zebić