Naslovna / Kolumne / Ivana Gavrilović Stanković / Kolumna Ivane Gavrilović Stanković
Čekajući Godoa da nas vrati sebi
Kolumna Ivane Gavrilović Stanković Čekajući Godoa da nas vrati sebi

Kolumna Ivane Gavrilović Stanković
Čekajući Godoa da nas vrati sebi

Vreme… Za sve jednako…I nema nikoga ko ga ima više ili manje – vremenska demokratija, zar ne? Ipak, čini se da nam često usled užurbanog životnog tempa ne preostaje dovoljno vremena da se posvetimo svemu onome što bismo zapravo želeli. A to su uglavnom male stvari koje puno znače poput kafe sa najboljom prijateljicom, izlaska u pozorište, čitanja, sporta, hobija, kupovine ili jednostavno – ležanja u tišini i zurenja u jednu tačku.

„Šta ti je čovek? Krivi čizmu, a greška mu u nozi“,  reče jedan od junaka čuvene Beketove drame „Čekajući Godoa“. I do kraja komada nestrpljivo iščekuje da se njegov spasitelj konačno pojavi i izbavi ga iz besmisla života ne bi li najzad postao srećan i zadovoljan u sopstvenoj koži.

U stalnom pronalaženju nekog savršenog trenutka kada ćemo se potpuno prepustiti životu i unutrašnjem miru, vreme nam tako neumitno prolazi. Ali sa njim bar nema neprijatnih iznenaneđenja. Nema pozajmljivanja od budućnosti i nema onoga ko je nagrađen jednim satom više, niti nekog kome je iz određenog  razloga oduzet jedan manje. Iz dvadeset četiri sata moramo izvući zdravlje, sreću, ljubav uspeh, novac, posao, zadovoljstvo, razumevanje, prijateljstvo i najvažnije – sebe. Da li vam to polazi za rukom?

Kada dozvolimo da se upustimo u nezdravu dnevnu rutinu, usled mnogobrojnih obaveza koje neretko nisu toliko važne koliki im značaj pridajemo, potrebno je da zavirimo u sebe na jedan trenutak. Tada možemo ispratiti  jak osećaj nezadovoljstva zbog stila života koji smo sami sebi nametnuli. Uzrok toj razdraženosti je činjenica da svakoga dana ostavljamo nešto što bismo voleli da uradimo nadajući se da ćemo jednom možda i uspeti kada budemo imali više vremena. Na svako „Ne mogu da stignem“, koje neprekidno izgovaramo, možemo se zapitati šta nas tačno sprečava? Obaveze, drugi ljudi, nepravilno raspoređeni prioriteti, nedostatak samopoštovanja i jednostavno to što nismo razvili naviku da budemo nežni  i iskreni prema sebi.

Kako bi bilo kada biste ipak mogli da se probudite ranije pre svih ukućana i uživate u izlasku sunca dok lagano ispijate omiljeni čaj? To je ono vreme samo za vas – kada radite vežbe istezanja i pripremate svoje telo za novi dan kako bi vas služilo u svim aktivnostima koje vam predstoje; kada posmatrate olistalu brezu ispod prozora jer u silnoj žurbi niste ni primetili da je već ozelenela; kada slušate sentimentalnu muziku koja vas razbuđuje na najprirodniji mogući način umesto alarma koji unosi nemir u svaki damar vašeg tela. I baš tada se dogovarate sa sobom kako ćete sebi ulepšati dan koji je pred vama i obavezujete se da nećete napustiti  taj poseban savez pošto ste odlučili da se pozabavite načinima kako da kreirate lični prostor u okviru svoja dvadeset četiri sata. Budite pošteni prema sebi. Postoji li nešto što odavno želite da uradite, a da ne iziskuje puno vremena, truda, novca i da sa tim počnete već sada? Jer, kada će se pojaviti idealan trenutak da se bavite sobom i sopstvenim željama? Zato odmah napravite spisak onoga što želite samo za sebe. Od toga zavisi vaše fizičko, mentalno i emotivno zdravlje.

Kada svakoga dana radite ono što volite, vaš um i telo dobijaju odmor neohodan za nove radne aktivnosti. Znam da ste već pomislili: „Ma razumem ja to sve, ali ne vredi. Nikad nemam vremena za sebe!“. Pre svega, morate znati da je bitan kvalitet, a ne kvantitet vremena koje odvojite za sebe. Ako odlažete da nešto uradite misleći da je za pozitivan efekat potrebno puno odricanja, grešite. Više ćete sebi pomoći, bićete srećniji i odmorniji ukoliko svakoga dana odvojite bar malo vremena za svoje dragocene užitke. Tako se ćete se povezati sa svojim bićem, okrenuti  svojim osećanjima, planovima, ciljevima. Sve to vodi obnavljanju životne radosti, novoj inspiraciji i sigurnom ulogu bez ikakvog rizika – u sebe i i sopstveno zadovoljstvo. Sa svoja dvadeset četiri sata. Bez čekanja Godoa koji nikada neće doći.

Autor teksta: Ivana Gavrilović Stanković, NLP trener