Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Kolumna
Biti ili ne biti – pitanje je sad?
Kolumna Biti ili ne biti – pitanje je sad?

Kolumna
Biti ili ne biti – pitanje je sad?

Umalo da zaboravim. Zašto je važno držati telefon kraj sebe? Uz sebe, kraj sebe, sa ugašenim ekranom. Pogotovo ako nešto mutite, vrlo je preporučljivo, čak neophodno. Jer, nikad ne znate kada će pasti u ruke trećem licu i kada ćete morati da objašnjavate prirodu dopisivanja i razmenu sličica.

Priča ide ovako. Njih dvoje se upoznaju, ustanovimo da on nema više devojku, da je ona skoro raskinula s dečkom i da su to slobodni, ukoliko je to ikome za išta bitno, ali slobodni. Zavesa se podiže i priča može da počne…
Aplauz! Oboje lepi, uspešni, sve štima. Izlazili, viđali se, smejali se, čekamo mi svi u ekipi da čujemo kad će taj prvi poljubac, ali ova naša otputova i javi se uredno kad se vratila da se vide. S druge strane stiže joj poruka: „A što pišeš u ženskom rodu?“

Obično hvatam u letu, ali ovo nisam ukapirala u prve tri sekunde.
– Ček, ček, ček… pa on je tebe memorisao pod muškim imenom?!
– O da. Muška verzija mog imena. A dopisivala sam se sa… njegovom devojkom!
– Gospode Bože, pa otkud vam sad i devojka, zar ne reče da ga je ostavila?
– Ma nije to kraj! Zove ona mene istog trenutka da utvrdi moj identitet i ja joj objasnih da sam permutovala broj, da bi mi se on javio i izvinjavao tim povodom. Eto pomirio se s devojkom, ali nije stigao da mi javi. I eto.
– Pa vi ste španska serija! A on je stvarno… pa debil, nego šta drugo nego debil. Ti da mu braniš čast pred devojkom. Čekaj, jeste li se vi ikada više sreli posle…?
– Jesmo. Kada me na jednoj žurci muvao njegov drug, a on stajao sa strane i kiselo pratio razvoj muvanja.
– Pa kad je kratko vezan, ko mu je kriv. Ali da ne kaže da ima devojku! Pa ja ne verujem, gde to može da se sakrije…

Kapiram ja da ljudi kriju sve i svašta i da je bolje kada se stvari saznaju na vreme pa barem niko ne pati ni za kim. Ali čemu bilo koje prećutkivanje tako proverivih stvari, to mi nikada nije bilo jasno. Kad se prećute tako krupne stvari, gumicom se obrišu iluzije i sve eventualne mogućnosti.
I ostane ono pitanje – biti ili ne biti? Mislim, biti varjačom ili šamarati? I dalje mi nije jasno kako je odolela da devojci svog nesuđenog dečka ne oda prirodu njihovog dopisivanja. Jer ona ga je realno zaštitila. Ali neka druga neće hteti. Jer gde se jedna umemoriše pod muškim imenom, ko zna koliko ih je pre i ko zna koliko će ih biti posle nje? A tad će naš junak moći da bira – varjaču, metlu ili motku. Svejedno će mu biti, jer će biti biven kako okreneš.

Tekst: Ivana Đorđević

Pročitajte još i: Kolumna – Dođeš mi, dođem ti