Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Ljubi ga majka!
OGLEDALCE, KO JE NAJLEPŠI NA SVETU?
Ljubi ga majka! OGLEDALCE, KO JE NAJLEPŠI NA SVETU?

Ljubi ga majka!
OGLEDALCE, KO JE NAJLEPŠI NA SVETU?

Šta se dešava kada mamin sin stupi u brak i koliko se tada ispoljava sve ono što je duboko ukorenjeno u našem mentalitetu. Da li su mamini sinovi i tatine ćerke obavezno razmaženi i koji je zadnji voz da zaista porastu?

Brak, kažu, leči razna oboljenja. Zaljubljenost. Strast. Još štošta. Ali šta se dešava kada se u roditeljskom domu pretera sa ugađanjem? Pa dobijemo s jedne strane maminog sina, a s druge tatinu ćerku. Šta se dešava kada on „ljubi ga majka“ ne može da shvati da „tatina mezimica“ nema nameru da ugađa nikome osim sebi.

I kako se uopšte postaje mamin sin? Osim što je u pitanju bezuslovna ljubav, takvo dete u startu ne mora ništa, jedino da bude muško. Ne mora da bude ni vaspitano ni preterano dobar đak, ne mora ništa, samo da bude mamin sin. To povlađivanje vodi dete u propast, jer gubi realnu sliku o svetu. Ali, i majku, koja od NJ.K.V. Sina i njegovih potreba ne vidi ništa dalje jer je svoj život podredila njemu.

Problem nastaje kada on, Mamin Sin poželi da takav isti tretman ima i kod žene. Jer navikao je na lep život i uglavnom po profesiji – neradnik, ne ume da deli, stvori ili voli nekog više sem sebe. Ukoliko se supruga opire prevaspitavanju i modelovanju prema željama maminog sina, u pomoć priskače majka savetnica, vrla svekrva, koja ima brdo zamerki zašto nije trebalo da oženi baš nju.

Ne znam da li ste primetili ali mamini sinovi su u većini slučajeva sami ili bar vrlo usamljeni. Jer drugari im se požene, dobiju decu, a oni ostanu sami – sa majkom, barem u blizini. Obično duuuuugo, a nekad i večno traže pravu. Jer, u njihov sistem funkcionisanja može da se uklopi samo neko ko je spreman da žrtvuje sebe u svakom pogledu i udovoljava – njemu, maminom sinu. A malo je zdravorazumnih koje to žele.

Ako je mamin sin situiran, to ide uz reputaciju, ali ako nije, majka ga već nauči da je dobro da uz sebe ima kompletnu ženu. Taj komplet obično znači da mlada u brak unosi kola, stan, po mogućstvu i neki biznis, ili bar lokal. Da se ne muče. Tačnije, on mamin sin. Jer je obično u pitanju, kao što rekoh, veliki neradnik.

Tatine ćerke obično nekako bolje prođu. Ili bar tako deluje. Ne zato što su bolje, nego jer umeju da se bolje kamufliraju i dugo pretvaraju. Razmažene devojke u startu deluju specifično i ta urođena uobraženost može ponekad da da i malo šarma. U početku. Ali hajde, prvo, kako se postaje tatina ćerka? Kad dobiju žensko dete, muškarci se potpuno pogube. Potreba da jedno umiljato stvoreje zaštite od svega, rezultira ispunjavanjem svih želja. Kada đavo odnese šalu, to su već devojke koje imaju 15 godina i koje ne kapiraju da nešto ne može ili da nečega nema! Utrenirane da suzama i manipulacijom isteraju svoje, tim istim metodama muče i svoje muževe. Takve se obično brzo udaju (za razliku od maminih sinova), izrode decu i od tatinih ćerki postanu razmažene žene. Zamene samo svoju žrtvu. One što vole da putuju, krstare po mesec dana sve u nadi da će naći smisao ili barem novu drugaricu koju će da gnjave novim torbicama, tašnicama i sličnim drangulijama. Neke nađu i ljubavnika. Samo da udovolje sebi i nahrane svoj ego koji vrišti po sistemu „Ogledalce, ogledalce ko je najlepši na svetu?“

I onda večito pitanje da li je strašnije biti mamin sin ili tatina ćerka? Koliko god da su porodične veze neraskidive, treba pružiti šansu detetu da odraste. Da samo raširi krila i leti visoko koliko sme. Ljubav nije kada nekoga držite uz skute, nego kada ga pustite da ide. Jer kada nađe put da ode, istim tim putem umeće i da se vrati.

Piše: Ivana Đorđević