Naslovna / Kolumne / Ivana Đorđević / Kolumna
Gde staje – POSLEDNJI VOZ?
Kolumna Gde staje – POSLEDNJI VOZ?

Kolumna
Gde staje – POSLEDNJI VOZ?

Skoro čujem da je jedna draga, obrazovana i nadasve jako pitoma devojka – udajom za svog muža uhvatila “poslednji voz”. Naravno da sada kada imaju jedno dete i još jedno na putu, to sve zvuči smešno, ali da li je bitno šta će ko da kaže? I ima li pravo neko da komentariše vaš život?

Uvek sam se pitala ko to određuje šta je za koga pravi vozni red. I gde žive svi oni koji se pitaju da li je vaš voz prošao ili nije? Da li svi sede na stanici i čekaju da vide ko se ukrcao, a ko nije?

Na stranu što je naša današnja junakinja jedna izuzetno uspešna, sposobna žena koja je oplemenila život svom mužu. I što se znaju sto godina, ali su rešili da se uzmu kada je njima bio ćef.

Ta priča kada treća lica vrše procenu vaše vrednosti na osnovu toga da li ste udati i koliko, oduvek me izuzetno zabavljala. Ako niste, zašto niste, ako jeste, imate li decu, ako imate, kad će drugo, a ako ih sve oduvate da nećete da dajete nikakve izjave tim povodom jer NEMA POTREBE da im objašnjavate, ispadnete… pa nepristojni. Vi, nepristojni, što su oni ljubopitljivi.

Postoji zavera familije i bliskih ljudi, koji vam samo žele dobro, a to je da vas ne prihvataju onakve kakvi ste. Imala sam bliskog rođaka za kog niko nije znao da li ima nekoga jer je svoj privatni život čuvao kao zmija noge, pa su svi na sve njegove životne uspehe odmahivali glavom uz tužno eto da se barem oženio. 

Verujem da bi svi popadali da su u tom trenutku znali da se on jako voli sa jednom zauzetom ženom i da je tako bilo do kraja njihovog života. Putovali su zajedno, držao je njene slike uramljene po kući. Ali da ga je baš bilo briga da o tome priča nekome. Pogotovo ne dežurnoj familiji koja čeka na klupi da uskoči sa kojekakvim pridikama.

Nisu svi za ljubav podjednako talentovani i neki jednostavno ne umeju da održavaju te odnose s javnošću kada je familija u pitanju. Zato jednostavno – samo ćute. Ne objašnjavaju. Puštaju da svi misle da su sami, da im ne ide i na taj način čuvaju svoju privatnost.

Pametni ljudi taj način funkcionisanja primenjuju i na sve u svojoj okolini. Jer vaš život je uvek samo vaša stvar, i tuđa očekivanja su kao vremenska prognoza. Očekivali smo sunce, ali je pala kiša. Znači, tuđa očekivanja su samo prognoza. I možete i da ne čujete i da uvek uradite po svom.

Znam priču devojke čiji se roditelji nisu slagali sa izborom njenog momka i ona ih je godinama držala u totalnom mraku kada je njen ljubavni život u pitanju. Jedan dan im je samo saopštila da ide da živi s njim i da mogu da joj požele sreću. Ostali ljudi u stanju šoka, popili bensedin kad došao zet da ga upoznaju. Ne kažem da je to rešenje, ali sva su sredstva dozvoljena kada branite svoj cilj.

Uglavnom, gde god da staje taj poslednji voz, vrlo je važno – ko vam čekira karte. Da li vi sami ili imate neko nebitno lice koje vas gura u svoj sistem vrednosti? Što bi rekao jedan na polaganju vožnje kada ga je instruktor opomenuo da je u “garaži” lošim parkiranjem srušio sve zidove – šta ti imaš sa mojom garažom, moja garaža, moja kola, moji zidovi 🙂

U slučaju poslednjeg voza – vaše pare, vaša karta, vaš izbor da li ćete uopšte da se vozite. Verujte mi!

Piše: Ivana Đorđević
Foto: Dalibor Milošević