Naslovna / Kolumne / Vesela domaćica
Kad se oči susretnu
Vesela domaćica Kad se oči susretnu

Vesela domaćica
Kad se oči susretnu

vesela

Dobar dan vesele/i moje
Da vam šapnem…

Bilo je par divnih dana. Sunce nam je konačno okupalo svakodnevnicu. Ljudi su izmileli napolje oslobođeni teških kaputa i jakni. Umesto zimskog sivila konačno su se pojavile boje. Kape i šalove zamenile su prelepe frizure i šarene marame i odjednom je drugačije mirisao moj grad. Jedan od tih dana iskoristila sam za šetnju. Onu dugačku bez cilja posvećenu samoj sebi, kraj gradske reke udišući prolećni vazduh. Dok šetam neretko posmatram lica prolaznika. Zapažam njihova pognuta i uzdignuta ramena i zapažam njihove oči kao i način na koji me neko propusti u uskom delu trotoara. Iz tih nesvesnih slučajnih gestova možemo dosta saznati o nekome i doneti neke sopstvene zaključke ali iz nečijeg pogleda možemo saznati skoro sve. Oči su ogledalo duše. U njima se nalaze čitave knjige i romani. Ogleda se i sreća i tuga i radost i bol. Pogled govori sve. Kroz pogled govori naša duša i ne može se ništa sakriti. To nije osmeh da ga možeš namestiti. Frizura da je možeš popraviti ili pocepana stvar koji ćeš ušiti. Pogled je pogled, iskren i čist, koji govori više od reči. On nam uvek predočava pravu sliku duše osobe i kroz pogled ćemo uvek osetiti simpatiju ili antipatiju osobe hteli mi to ili ne. Njega ne karakteriše boja i oblik, koliko sjaj.

Setite se, sigurno pamtite neke osobe po pogledu iako sa njima niste razmenili više od pedesetak reči. To je ona harizma koja se oseti pri ukrštanju očiju koja se ne može ni sa čim našminkati niti postići bilo kojim proizvodom iz današnje bogate ponude make-upa. Kroz svoje životno putovanje bila sam svedok i situacija kad me je sopstveni pogled razoružavao i pobijao sopstvene reči. Neretko sam bila u situacijama kad zbog raznoraznih okolnosti budem prinuđena da preko telefona ili preko poruka, kažem nešto neprilično ili neprijatno. Budem hrabra… reči se nižu, slažu, pakuju jer moje oči ne vide druge oči. Kroz reči govori ego a ne duša. To se ispostavljalo tačno već pri prvom sledećem susretu i ukrštanju pogleda. Ogoljeni očima i sagovornik i ja. Oštre reči su se ublažavale ili se dešavalo da čak i padaju u vodu prećutnim sporazumom pogleda. Tada ego bude razoružan a nemušti jezik oka postaje pravosnažan.

S pogledom oči u oči ljudi se zdrave, potpisuju i pečate sporazume, prave dogovore, nazdravljaju, otpozdravljaju a i opraštaju, razdvajaju a da pri tom ne pamtite reči, već pogled ostaje kao stub vremene i temelj sećanja. Sećate li se i prvih zaljubljivanja, skrivenih i tajnih pogleda i sutrašnjih pitanja: „Da li te je video?“ Ako smo ukrstuli pogled sa simpatijom onda je uspelo veče i srećni idemo kući i laki ulazimo u san. Okupani toplim pogledom raspredamo i razvijamo čitave priče u glavi do sledećeg pogleda koji će nam reći sve.

Oči iskazuju ljubav, strepnju, strah, brigu a i obožavanje. Ali… ali šta se dešava kada dođete u situaciju kada neko sakrije pogled iz ko zna kog razloga. Šmugne se i nestane jer ako bi došlo do susreta očiju bilo bi jasno sve. Ogolilo bi se i otvorilo i zacrtana namera ega srušila bi se pri pogledu kao kula od karata jer oči ne lažu. One su svedoci iskrene emocije u dubini duše koju nekada ne želimo ni sebi samima da priznamo bilo da je lepa ili ružna. Onda je pretpostavljam nekima lakše sagnuti glavu, preći na drugu stranu ulice i nestati u sopstvenoj masi izgovora ne dajući svome oku da drugome kaže sve. Ali to su već sad sve lični izbori. Svi imaju neke svoje razloge i kao što smo pričali već, ne možemo mi o tome suditi. Mi možemo samo prihvatiti nečiji beg i ako nam je bitno čekati sledeći dan i susret kada srce možda dozvoli oku sjaj…

Drage moje/i kako ste vi? Gušite li ili ponosno šaljete oka sjaj. Ja lično ne dam egu moj. Ponosno ga šaljem jer sam spoznala da je lako sakriti se od nekog i nečega. Nije uopšte teško. Međutim od sebe nikako nije moguće.Prvi susret oka u ogledalu reći će nam sve… otvoriti i ogoliti prostranstva duše ma koliko se skrivali i ne želeli čuti njen zov. Eh… te oči nekada stvaraju i nemir u noći ;)…

Dragi moji, ja nažalost opet žurim. Moram da nahranim moja ti para divnih okica koje me čekaju i čije se zenice toliko upitno rašire pri pogledu mene u kuhinji… Danas sam planirala pileći paprikaš… probajte i vi :).

PILEĆI PAPRIKAŠ

Potrebno je: 2 komada ili više pilećih bataka sa karabatkom, 2 kašike brašna, 1/2 kašičice bibera, 1/2 kašičice crvene paprike, 1 kašika, ili manje vegete.

Za paprikaš: 2 glavice ljutike ili aljme ili 1 srednja glavica običnog luka, 1 manja crvena paprika (može i ljuta, ako volite), 1-2 šargarepe, isečene na kolutove, 3-4 čena belog luka, 1 puna kašika mlevene crvene paprike, 1 puna kašika vegete, 1/2 kašičice bibera, 4 veća il više krompira, 1 kašika paradajz pirea, 2 komada lovorovog lista .

Za knedlice: po želji vegete, 14 kašičica griza, 2-3 kašike brašna, 2 jaja.

Priprema:

U kesu za zamrzivač staviti brasno, mlevenu papriku, biber i vegetu, protresti kesu da se izmeša.

Meso očistiti od viška masnoće, oprati, osušiti i iseći na komade, i staviti ih u kesu i dobro protresti da se brašno i začini obaviju oko mesa.

U veću šerpu staviti ulje koje koristite za prženje i kad se zagreje spustiti komade mesa, sa kožom na dole i ispržiti ih na srednjoj temperaturi pazeći da vam ne izgori, nego da dobiju finu rumenu boju. Kada je meso prženo izvaditi ga na tanjir i ostaviti na stranu. Iz šerpe izvaditi višak masnoće, ostaviti dovoljno da se može luk i povrće propržiti. Sitno naseckanu ljutiku, ili obični luk, zajedno sa belim lukom staviti u istu šerpu gde ste pržili piletinu, i pržiti dok ne postane staklast, dodati naseckanu papriku i šargarepu, isečenu na kolutove, propržiti malo, pa dodati oljušten krompir i isecen na komade po vašoj želji, propržiti malo i onda dodati jos brašna, aleve paprike, bibera i vegete, dobro promešati i naliti vodom. Vratiti meso u šerpu. Kuvati dok se skoro krompir ne skuva i onda dodati knedlice, koje ste prethodno napravili. Umutiti dva jajeta, dodati soli ili vegete, šta vam je po ukusu, dodati griz, sve dobro sjediniti i onda staviti brašno, da vam knedlice budu malo tvrdđe i da se ne raspadaju.

Pred služenje iseckati dve tri kašike peršuna i posuti paprikaš.

Prijatno !!!