Naslovna / Kolumne / Aleksandar Filipović / Kolumna Antitabloidno
Toplo more, lake note
Kolumna Antitabloidno Toplo more, lake note

Kolumna Antitabloidno
Toplo more, lake note

Lidija Bačić i Nives Celzijus, kao „posledice“ tabloidnog vremena, pokazale su da kvantitet pokatkad može da donese trajanje ali i kvalitet. Da, dobre grudi i guza mogu biti adut, ali pesma ipak mora da se – peva. Novo vreme traži da tabloidi upamte ko je ta neka nova pevačica, ali najmanje što mora da se desi je da publika upamti naziv pesme.

Nemoguće je ne pomenuti svakako najvećeg majstora, Tončija Huljića. Iako je brojem napravljenih hitova svakako sebi omogućio ulazak u „reginalnu Ginisovu knjigu rekorda“, Tonči i dalje štancuje hitove, pa se uvek pitam: Odakle mu više neprekidna inspiracija?

Odakle mu te silne ideje? Pokušavao sam da nađem odgovor u trenutku kada sam, druge večeri festivala, video da izlazi na scenu u pratnji muzičara ali i sa jagnjetinom! Koju su delili publici, sveže pečenu! Čini mi se, koliko mi sa kopna volimo skušu i lignje, toliko Dalmoši janjetinu vole…

I kao što mi volimo Olivera, Gibonnija, Magazin, tako oni vole Đoleta Balaševića, Miroslava Ilića i „Skitnicu“ Marinka Rokvića.

Jako je dobro što postoji festival kao što je „CMC festival“ u Vodicama. Jako je dobro da se priča o lakim notama. Sjajno je da se prave dobre žurke i da ljudi druže.

I setih se da su takve nekada bile žurke na Splitskom festivalu, kada bi novinari kolektivno skakali u bazen. Sada, takvih egzibicija nije bilo, ali jeste divnih reportaža, fotografija, objava, kako volim da kažem „gorele su društvene mreže“.

U vremenima kada su sve preplavile razne crne hronike, rijalitiji, razne gluposti, ovakav hedonistički medijski susret jednostavno je bio potreban kolegama iz regiona.

Promenila su se vremena. Sve je dobro dok ne izgori koža pod ozonskim rupama ali i dok „ne izgore“ novčanici. U biografiji svakog novinara, praćenje letnjih festivala je među najlepšim uspomenama. More je blizu. Poznati su na dohvat ruke. Tu je i poneki dobar koktel. „Naiđe“ i po neki poslužavnik sa kulenom.

I tako, razmišljajući zašto je dobro kada si estradna zvezda, paparazzo ili novinar, za efektni kraj ovog teksta setih se fantastičnog refrena temperamentnog Zlatka Pejakovića:
„Misli svako da je meni lako,
Da je meni lako,
ne daj Bože nikome ovako“.