Kada se nađete oči u oči sa Kaliopi, odjednom se sve oko vas pretvori u energetski krug ispunjen radošću. Osoba božanstvenog glasa i anđeoskog osmeha, od samog početka svoje karijere pevala je pesme koje zvuče čarobno. Nekada tužne, nekada vesele, ali uvek otpevane sa neverovatnom jačinom emocija…
Dok uživamo u njenim novim singlovima Mojot dom i Poželi, željno iščekujući kompilaciju najvećih hitova, koju je najavila za kraj godine, Kaliopi nam otkriva šta je inspiriše, kako prevazilazi stresne situacije, čemu se raduje…
Jutro kao inspiracija. Iako je njen posao povezan sa jednim posebnim načinom življenja, koji se uglavnom odvija tokom noći, trudi se da uživa i u samom jutru.
– Koncerti, kao i sve moguće kreativne inspiracije se dogode tokom noći. Ali u zadnje vreme uspevam da usaglasim to da počnem stvarno “hvatati” jutro što više. Kada započne dan, inspiriše me jutarnja kafa, prva osoba koja se oglasi na telefonu, prva kojoj se ja oglasim. Po jutru prepoznajem kakav će mi dan biti.
Muzika kao melem. Ako ste spremni da se potpuno prepustite, osetićete da je njen glas lekovit. Ne samo dok peva, već i kada sa vama kroz razgovor deli ono nešto što “ima iznad oblaka”, ona na svoj način uspeva da vam “duši pređe prag”.
– Muzikom lečim sve, čak i ono što me najmanje zaboli. Ona je definitivno najbolji melem i najveći eliksir moje mladosti. Sve pesme su antistres jer kroz svaku pesmu ja doživim i “izbacim” iz sebe život. Taj proces je jedno katarzično pročišćenje. Postoje trenuci kad sednem za klavir i krenem. Takav trenutak može da traje samo minut, dva, može da traje satima, ali koliko god trajao, definitivno je to antistres čišćenje – i misaono i duhovno. A verovatno i komšije uživaju u tome 🙂
Male stvari čine sreću. Ako se pod malim stvarima podrazumeva druženje sa prijateljima, Kaliopi kaže da je baš ta “mrvica” u današnje vreme luksuz, da je to nešto najlepše što jedan čovek može sebi da priušti… taj trenutak da zna da nije sam, da uvek ima sa nekim da podeli svoje brige, radosti.
– Lepo je kad imate nekoga pored sebe ko ume da vas sluša.
Uteha za tugu. Za ženu koja postane majka uvek je glavna briga dete, a opet, to je i tolika ljubav i toliko zadovoljstvo da to i ne gledam kao neki stres, sa osmehom svojstvenim samo njoj priča naša sagovornica.
– Najstresniji trenuci u životu su kada nekoga gubimo zauvek. Ne postoji veći stres od toga. Kako sebi umanjiti bol kada se on ne može umanjiti? Može se samo kanalizirati. Možda je najbolja uteha, kada gubimo drage ljude, pomisao da oni odlaze na neko bolje mesto i da je nama koji ostajemo uvek teže. A za to treba puno snage.
Kulinarski antistres iz ljubavi. Kaliopi trenutke zadovoljstva pronalazi i u kuhinji koja je za nju najlepše antistres mesto.
– Kada uđem u kuhinju, ja se jednostavno potpuno opustim i ne razmišljam ni o čemu, već ulažem svu svoju ljubav u kulinarstvo. A onda zovem svoje prijatelje da sve ono što pripremim iz ljubavi podelim sa njima. I pored toga što provedem sate u kuhinji, ne osetim se umorno jer me to zadovoljstvo toliko oplemeni – na neki poseban način dajem sebe kroz nešto što ljudi vole. Vole kad im kuvam. I meni je super.

“Muzika je najveći eliksir moje mladosti.”
– Nekoliko meseci pre odlaska u Baku, na Evroviziju 2012. odlučila sam da ipak isprobam feng šui iako volim sama da premeštam i razmeštam i ne mogu da se smirim dok svaki ćošak ne bude sređen onako kako mi duša traži. Najinteresantnije mi je bilo kad je Beti “Feng shui” (koja se u Skoplju bavi ovom tehnikom) ušla kod mene u stan i rekla: “Aaa, ti si već radila feng šui pre.” Tada sam se uverila da je moja intuicija izuzetno jaka. Malo detalja je falilo, koje je ona promenila i od tog trenutka sam se prepustila tome zato što sam smatrala da mi ne ugrožava prostor, da me oplemenjuje i unosi neki unutrašnji mir za koji ne verujem da je autosugestivan, već da je ipak u pitanju jačina te energije. Mislim da tu ima mnogo toga u šta čovek može da veruje i da se uzda.
Savet za čitaoce. Čovek tokom godina postaje mudriji, pametniji, iskusniji i onda sve one tehnike koje je smatrao jako bitnim, jednostavno počnu da se čine nebitnim.
– Ako želite da pobedite stres, nabavite sebi šarplaninca. Otkako znam za sebe, u dvorištu porodične kuće, uvek ih je bilo dvoje, troje. Odrasli smo tako. Bili smo srećna deca, imali smo divno detinjstvo, i ostali su utemeljeni ti osećaji kroz godine. Već petnaest godina sa mnom je šarplaninka Lona. Nekada je dovoljno da me pogleda u oči, da sedne pored mojih nogu i sve ono što ne valja “izađe i ode”.
Popijte dobru tursku kafu.
Imajte pored sebe bar jednog pravog čoveka bez obzira u kom obliku i formi. Nije bitno o kakvom se odnosu radi – može biti prijatelj, ljubavnik, kolega, neko ko će da vas sasluša i ko će da ćuti sa vama.
I naravno, idite u prirodu, na planinu, popnite se na brdo i vičite koliko god hoćete.
Ima još jedna fenomenalna i praktična antistres tehnika koju je otkrila moja najbolja drugarica. Zove se “tegla za nerve”, a o čemu se tu radi otkriću vam neki sledeći put jer je to ipak njen izum, a nije ga još patentirala 🙂