Naslovna / Dobre priče / Jelena Jović
Da li ste spremni za čuda?
Jelena Jović Da li ste spremni za čuda?

Jelena Jović
Da li ste spremni za čuda?

Verovatno ste imali prilike da se sretnete sa ljudima koji su imali zdravstvene izazove, takve da su bili pretnja da možda završe kobnim ishodom i možda ste pomislili: ,,Uh, pa to je baš strašno!’’, ali to se ipak dešava nekom drugom. A šta ako se samo jednog jutra probudite i shvatite da je ta osoba neko od vaših najbližih ili čak da ste ta osoba – baš VI?!

Jednog lepog prolećnog jutra, pre tačno pet godina, probudila sam se zdrava, puna energije i entuzijazma kao i svakog proleća i otišla na rutinski sistematski pregled, rasterećeno očekujući rezultate u skladu sa svojim stanjem i onda je usledio – ŠOK!

Jelena 1aSaopštili su mi da najverovatnije imam uzanpredovali karcinom (rak) štitne žlezde i da imam još dve nedelje života!

I evo sada, pola decenije kasnije, želim da podelim sa vama iskustvo o tome kako da zdravstveni izazov pretvorite u životni blagoslov i tako pomognete i sebi i drugima. Da li ste spremni za čuda?

Iako nam se čini da mnogo (čak i previše?) znamo o svim dostupnim lekovitim i blagotvornim namirnicama i stilu života, neuporedivo ređe smo spremni da od sebe zahtevamo čuda i budemo spremni na njih. Toliko se usredsređujemo na probleme lečenja kao što su troškovi medicinskih usluga i novi lekovi da zaboravljamo jednostavniju, manje invazivnu i često mnogo pristupačniju alternativu – a to je razumeti i sprečiti bolest.

U našoj stalnoj ,,želji za promenom’’ leži i jedna od najvećih opasnosti našeg puta. U sadašnjem trenutku nema ama baš ničega što treba menjati – osim načina posmatranja. Razvoj počiva samo na promeni gledišta – sva spoljna događanja su samo izraz novog pogleda na stvari. Koliko god grubo izgledalo onima koji žele da poprave i poboljšaju ovaj svet: na svetu nema ničega što bi trebalo popraviti i promeniti, osim sopstvenog gledišta. Spoznaj samog sebe!

Popraviti samog sebe znači samo naučiti (i prihvatiti) da sebe vidimo onakve kakvi jesmo! I bolest nam onda upravo pokazuje, u svojoj iskrenosti koje delove sebe nismo prihvatili i ,,upire prstom’’ eksplicitno nam pokazujući koja je naša ,,tema’’.

Sam trenutak preuzimanja odgovornosti za sopstveni život, suočavajući se sa mogućim nepovoljnim ishodom, hrabro je i magično. Nekako se tada sve promenilo – od prvobitnog šoka bolest je postala moj blagoslov, naročito što su mi tada do svesti dolazili odgovori na do tada i nepostavljena pitanja – šta sam ja to sebi do sada radila? Kako to da sam toliko zanemarivala signale koji su i do tada postojali? I ono što svaka bolest učini – učini nas izuzetno iskrenim i ogoljenim pred samim sobom. Nema više skrivanja i potiskivanja, prenebregavanja i zataškavanja. Samo suočavanje, osvešćivanje i prihvatanje. Saznanja i uvidi koje sam tada dobila su bili neverovatni.