Naslovna / Dobre priče / Dejan Marinković, muzičar
Život s mirisom i u bojama Dorćola osamdesetih
Dejan Marinković, muzičar Život s mirisom i u bojama Dorćola osamdesetih

Dejan Marinković, muzičar
Život s mirisom i u bojama Dorćola osamdesetih

Dejan se sasvim uklopio i prihvatio tamošnji način života, a ponešto je od njih i prihvatio.
Dopada mi se to što vole da žive u prirodi, van grada. Stoga svoj stan u centru Beograda koristim samo po potrebi, kada sam u ovde živim u vikendici nadomak Beograda. Jeste da mnogo trošim na benzin, ali se isplati živeti u prirodi.“

Čini nam se da mu je srce ipak – ovde. Dejan je iskren:
„Ja i dalje živim na Dorćolu 80-tih. Meni je tada život bio bajka. I to ću uvek nositi u sebi, jer sam otišao kad mi je bilo najlepše. Upravo zbog toga sam i napisao nedavno knjigu čiji je naslov „Dorćolci 80-tih“. Sve je bilo čarobno, od druženja preko mode do muzike. Sve te uspomene pretočio sam u knjigu“.

Još kada bi mogao da nam svima vrati to vreme! Zanima nas da li bi to voleo da može?
„Vratio bih se u 1984. kada sam napustio zemlju. Ne bih odlazio u inostranstvo. Preusmerio bih tok dešavanja u državi s početka 90-tih, tako da se ona ne bi raspala, svi bismo živeli srećno kao nekad. Bila je to ozbiljna, jaka i prelepa zemlja“, priča nam Dejan.

Od onda do danas, već na prvi pogled je jasno, on prilično vodi računa o sebi, svom zdravlju i izgledu. Stičemo utisak da to radi kao nešto sasvim normalno, ne predstavlja mu obavezu već zadovoljstvo, način života.
„Sportom se bavim od kada znam za sebe. Trenirao sam plivanje, fudbal, basket. Svaki dan praktikujem brzo hodanje po sat vremena. To ne propuštam“, kaže i dodaje da je veoma umeren u jelu i piću.

„Najviše kalorija pojedem za prvi obrok, posle toga malo jedem. Trudim se da izbegavam „džank“ hranu, ali nisam od onih koji se eksplicitno odriču nekih jela i pića.

Dejan (original)

Moja vodilja je umerenost u svemu. Decenijama imam istu kilazu. Čim dobijem samo kilogram, znam da treba manje da jedem, da bih sutra imao meni idealan 71 kg. Kad putujem uvek nosim vagu, i merim se svakog jutra.“

Kako u brizi o telu, Dejan je poseban i kada neguje svoju dušu.
„Molim se dva puta dnevno, pre i posle spavanja. Verujem u Boga, mislim da je svuda oko nas. Sve je čudo, od nastanka živog bića preko prelepe prirode do ogromnosti vasione. Nisam siguran da mi imamo veliki uticaj na naše sudbine. Zamišljam ih kao neke tube kroz koje teče voda. Nama je dat izbor samo da plivamo gore-dole, ali na tok kojim plivamo ne verujem da imamo uticaja“.

Čak ni stres nije za njega ništa strašno, prihvata ga kao sastavni deo života.
„Stvari na koje ne možemo da utičemo, moramo da prihvatimo, ali uvek treba da se borimo svim silama da savladamo svaku prepreku i stresnu situaciju. Kao što rekoh u jednoj svojoj pesmi: ,,Nikad ne predaj se, ne daj da ljubav gubi sjaj, nikad ne predaj se, sve što je ružno ima kraj….

Tekst: Željka Zebić
Foto: privatna arhiva