Jedan od čuvenih odlagača je Leonardo da Vinči, koji je prvo slikao Mona Lizu, zatim je petnaestak godina stajala nedovršena, pa ju je završio tek pred smrt.
Ali i Martin Luter King Mlađi koji je svoj čuveni govor 1963. godine završio u poslednjem trenutku, i proslavio se rečenicom koja se u njemu uopšte nije nalazila: „Imam jedan san“. Ni nju izgovorio ne bi, da mu prijateljica u poslednjem trenutku nije doviknula da prisutnima priča o svom snu…
To je zato što kada odugovlačimo, ostajemo potpuno otvoreni za improvizaciju. Pažljivo planiranje i poštovanje planova čini nas krutim i zatvara nam um za nove opcije.
Međutim, ljudi koji postižu uspehe a skloni su odugovlačenju ne beže potpuno od planiranja, više napreduju polako jer isprobavaju i usavršavaju različite mogućnosti.
Postoji mišljenje da je za uspeh važno da budete prvi. To nije uvek tako. Ponekad je ipak bolje sačekati. Nije važno biti prvi, već drugačiji i bolji. Ono što je prvo često je sklono preterivanju. Prevelika su očekivanja i nade, malo realnosti, i kada ste prvi učite i plačate samo svoje greške. A kako ste prvi, tako nema prethodnih iskustava.
Recimo, osmislite proizvod i jasno u mislima vidite ko će ga i kako koristiti. A onda se desi da nema očekivanog interesovanja i primene. Oni koji će doći posle vas, imaju realne šanse za veći uspeh jer su im jasne tačke u kojima ste pogrešili, mogu da ih poboljšaju i naprave bum.
Zato je bolje ponekad sačekati. Poslednji trenutak, nove ideje, da neko drugi prvi krene. Da možda postavi temelj na kojem ćete vi izgraditi svoj san. Da u žaru vremenskog tesnaca, osetite nalet kreativnosti i novih ideja i nasumice izaberete neku koja se, kada isključimo racio, često pokaže onom pravom.
Sve ovo, naravno, pod uslovom da drugi ne plaćaju cenu vaše kreativnosti i rada u poslednjem trenutku, i da šteta nije znatno veća od koristi. I da ne budete poznati po tome da nikada ništa ne radite na vreme.
Korišćeni podaci za ovaj tekst su iz knjige „Originalni“, autora Adama Granta.
