Naslovna / Kolumne / Antistresne ženske priče
Meni ćete kilogram i po „lepo mi je“, molim
Antistresne ženske priče Meni ćete kilogram i po „lepo mi je“, molim

Antistresne ženske priče
Meni ćete kilogram i po „lepo mi je“, molim

Da sam seckala na kriške i merila u kilogramima, kako sam došla do osećaja „lepo mi je“ koji iznutra sad već poprilično jasno osećam, pa, boga mi, bilo bi tu svačega. I ukusnog i bljutavog, i „nikad više probati neću“, uz ozbiljnu gramažu „uh“, „lepo je“, „taško je“, „lako je“. Ali sve je to put. Sve je to život. Bilo bi dosadno da je samo ravna linija. A stvarno ne bi bilo u redu, ni da su samo krivine i usponi.

Podsetilo me na ovu činjenicu pitanje jedne dame na seminaru „Lepo mi je“ koji upravo držim. Pričali smo o značaju svesnog negovanja unutrašnjeg mira i svakodnevnog utišavanja, kako bismo čuli šta nam se dešava, videli kako nam život stvarno izgleda i znali kojim putem bi trebalo da se krećemo. Kaže mi ona, dok postavlja pitanje: „Mislim da to ipak zavisi od tipa ličnosti, tebi to nekako lako ide, vesela si, nasmejana, ima ljudi koji prosto nistu takvi“.

Pa ne biste verovali gde su me te reči bacile. Mogla bih reći razvukle su me u svaki mesec, svaki minut proteklih deset godina puta, na kome sam još uvek i na kome sada i ovde imam taj osmeh, radost i znanje koje delim sa drugima.

Moj odgovor je bio: „Ne, ne zavisi od tipa ličnosti“. Svi imamo kapacitet da se razvijamo i svi imamo potencijal da od svog života napravimo šta god želimo. Neko izabere da mu bude lepo, neko se ušuškava u problemima, kuknjavi, tužnom izrazu licu, jer da se razumemo, nekad je to mnogo lakše od traganja za rešenjem.

Iz ličnog iskustva mogu reći da je rad na sebi, šta god to za svakog od nas značilo, najdragoceniji detalj našeg života. To je, zapravo, sam naš život. Sećam se, prve godine, nakon što sam ozbiljnije počela da se bavim meditacijom, moj učitelj mi je rekao da to koliko poznajem sebe tada je oko tri odsto onoga što mogu o sebi još da saznam i koliko mogu svojim životom da upravljam. Sećam se, ozbiljno sam se namrštila jer je zvučalo nemoguće, s obzirom da sam mislila da mi baš dobro ide i da sebe tako dobro poznajem. A sada, deset godina kasnije, nakon svakodnevnog meditiranja, upornog vežbanja da naviknem da menjam fokus sa NE na DA, mogu reći da se ovaj procenat približava vrednosti kojom bih mogla biti ponosna.

Ah, da. Lepo mi je. Ali, ah da, i te kako se ponekad rastužim, iznerviram, nije mi baš prijatno. Ali to je sasvim normalno. Pa zamislite kada bi stalno grejalo sunce. Svet bi izgoreo. Ili kad bi samo padala kiša. Bilo bi nam grozno. Ali, prođe i sunce i kiša i nastavljamo dalje. Isto je i za ličnim razvojem. Ako uporno radimo tako da znamo da su negovanje unutrašnjeg mira i prebacivanje pažnje sa NE na DA ključni, onda će nam biti sasvim u redu da izrazimo i svoja osećanja i onda kada nam se ne dopadaju i da kažemo svoje mišljenje, kada smatramo da ga je važno reći. Nije poenta uvek biti miran i super raspoložen. To jednostavno nije moguće. Ali suština je u brzini vraćanja u ravnotežu. Nekada su dani prolazili dok se ne vratim svom miru nakon nekih nemilih okolnosti. A danas, svega par minuta. Zaključak: vežbati, vežbati i samo vežbati. I u tome, upravo, leži odgovor, zašto uopšte raditi na sebi. Zato što postepeno shvatimo da je sva moć u nama, a ta moć je tako divna i tako laka i tako donosi i neguje ljubav i prema sebi i drugima. Neprocenjivo.

Ima, međutim, jedna zamka, u koju primećujem da mnogi upadaju. Prepavljuju nas informacije o raznim metodama rada na sebi. I šta se dešava? Probaj ovo, probaj ono. Ovo mi se sviđa i ovo mi se sviđa i ujutru radim jedno, preko dana drugo, sutra treće. Sve je to lepo. Ali, nažalost, takav pristup znači opet rasipanje, defokusiranost sa suštine. Metod koji koristimo bi morao biti jednostavan, nezahtevan. I naš. Tačno onaj koji nam prija. I sama sam, proučavajući energiju i njen uticaj, probala i upoznavala različite tehnike, ali nije dobro u isto vreme se vezati za sve. Ako meditiramo i negujemo unutrašnji mir na ovaj način, negovaćemo tišinu u sebi. A u tišini bolje čujemo i znaćemo šta je za nas korisno, a šta ne.

Takođe, kada praktikujemo više različitih metoda, velika je verovatnoća da će nam pokazati lepe rezultate, posebno ako ništa pre toga nismo posebno radili na ličnom razvoju. Ali gledano durogočno, uključivanje različitih metoda, sa energetskog aspekta, otvara mnoga polja u nama, a to ume biti dosta zahtevno. To znači da smo pokrenuli procese u sebi i da ako na njima ne radimo dalje, ako ne izvedemo promenu do kraja, možemo upasti u stanja neraspoloženja i frustracije, što nikako nije cilj.

Zato, postepen, lagan put, uz svesno negovanje unutrašnjeg mira, dobre komunikacije sa sobom i drugima i promene fokusa sa NE na DA, može dati usmerene i divne rezultate. Upravo o tome pričamo na seminaru „Lepo mi je“. I zato „lepo nam je“. 🙂