Naslovna / Otvoreni um / 5 razloga…
zašto treba da se vratite u prošlost
5 razloga… zašto treba da se vratite u prošlost

5 razloga…
zašto treba da se vratite u prošlost

Verujte, neće svet stati ako to i vi uradite. Ako uspete, primetićete da ste manje pod pritiskom, manje pod stresom, ali i da više uživate u tome što, uz to i kvalitetnije radite. Recimo, ako mehanički obavljate posao neprekidno razmišljajući da li ćete stići, šta će reći šef, da li će neko uraditi posao bolje, naškodićete sebi mentalno i emotivno. Uživajte totalno u svemu što radite, nađite razlog ma kako vam možda bio besmislen u prvom trenutku.

LEKOVITA BUKA

Deca umeju da viču, glasno pevaju, vrište, lupaju igračkama. Mi ih utišavamo zato što to nije pristojno i zato što smetaju drugima. Da, nije dobro kada to rade iz besa, ali kada je deo igre i životne radosti koja kipi iz njih, zašto ih uvek utišavati?

Prestanite da se smejete stidljivo, s rukom na ustima. Smejte se glasno! Pevajte kada vam se peva. Sad svi imamo neke slušalice – odvrnite glasno muziku na njima i plešite, nisu bitne ni godine ni kilogrami ni veština. Važno je da se vi dobro osećate. Okružite se brojnim prijateljima, pričajte o smešnim, naizgled glupostima, pričajte u glas, zacenite se od smeha tako da vam zasuze oči i obrazi zarumene.

A ako vam se plače, plačite iz sve snage, na glas, jecajte, očistite svoju dušu, sabijanje bola škodi a mnogi taj talog smatraju uzročnikom najtežih bolesti.

LEPOTA NEPRISTOJNOSTI

Kad dete neće, ono – neće. Možete da se nervirate do sutra. Dete nema problem s tim. Mi odrasli imamo. A zašto onda kad nešto nećemo, ipak to radimo? Kome je važnije da udovoljimo: svetu ili sebi?

Ne morate trpeti kraj sebe ljude koji vam ne prijaju. Ne morate ustati svakog jutra ranije da biste raspremili krevete. Mislite da neko odozgo pregleda naše domove i daje nam ocenu za urednost kad istrčavamo na posao? Ne, naravno. Budite nekad svoji: „ćopite“ ponešto od hrane prstima, preskočite raspremanje krša po stanu, i najvažnije: naučite da bez osećaja griže savesti kažete da nešto nećete, da vam je nešto bezveze, da vam ne prija. Neću i tačka. Nema rasprave.
Isplazite jezik onome što nećete i bez razmišljanja okrenite glavu. Figurativno, naravno.

Mnogo toga još možemo da naučimo od dece, posebno posmatrajući ono što rade puni emocija i energije. Decu još nismo iskvarili lažnom obzirnošću, još uvek su pristojna pre svega prema sebi pa tek onda prema ostalima, i tek uče da ćemo ih više voleti ako se ukalupe.
Iskočite iz svog kalupa. Samo tako ćete, kada budete bili kao dete, biti svoji stoprocentno.

Tekst: Željka Zebić