Nije slučajno Ošo (Osho) svojim mislima, pojašnjenjima, činjenicama i iskustvom koje je podelio sa svetom, jedan od najznačajnijih u istoriji čovečanstva.
Ovoga puta tema nam je njegovo izlaganje o načinima na koje razmišljamo, vidimo i zaključujemo. O tome kako leva i desna hemisfera mozga nisu kod svih ljudi jednako u upotrebi, te se pogledi na iste stvari razlikuju.
Tako kreće od istraživanja u 20. veku koja su ustanovila da čovek ima dva uma. I objašnjava: desna hemisfera mozga je povezana sa levom rukom, a leva sa desnom.
Desnu hemisferu označaju: inuitivno, poetično, nelogično, iracinalno, maštovito, romantično, religiozno…A levu logičko, matematičko, naučno, racionalno, proračunato… I te dve hemisfere su u stalnom sukobu.
E sad, poznato je da je 10 posto ljudi levoruko, tj. leva im je primarna ruka. Oni su zbog toga intuitivni, iracionalni, nematematički. Na žalost, vekovima, pa čak i danas, mnoge levoruke od detinjstva teraju da pišu desnom rukom, da im desna strana na silu postane primarna. Zašto?
Ošo je govorio da je razlog tome što su levoruka deca, kasnije odrasli ljudi, koja funkcionišu dakle kroz desnu hemisferu, opasna po društva zbog načina na koji razmišljaju, pa ih valja u tome zaustaviti – preusmeravanjem na levu hemisferu i desnu ruku.
Čak naznačava da postoje indicije da je u početku polovina dece levoruka, ali im se na sve načine to brani i uskraćuje. Zato što leva hemisfera predstavlja razum, a desna je iznad njega, ne funkcioniše po matematičkim pravilima, već je intuitivna i iracionalna.