Ako se, kojim slučajem, zateknete u okolini Tare ili rešite da se čuvenom Šarganskom osmicom provozate do obližnje Mokre Gore, nemojte zaobići jedno malo mesto za koje ste bezbroj puta čuli, a možda niste znali da je i ono smešteno u zelenim nedrima tog dela zapadne Srbije
Zbog idealne nadmorske visine, vetrova koji ne prestaju da se sudaraju, prostranih livada i planinskih vrhova obraslih gustim četinarskim šumama, selo Kremna je još u 20. veku nazvano “slatkom malom vazdušnom banjom”. Prirodne lepote, zdrav vazduh, odlična domaća kuhinja i rakija, blizina Tare i Zlatibora, ali i ono za šta niko nije sasvim siguran da li je mit ili stvarnost, učinili su da Kremna postane jedna od najpopularnijih turističkih destinacija ovog kraja.
Vizionarsku reputaciju selo je steklo još u doba Nemanjića. Članovima vladarske dinastije meštani su u ta davna vremena otkrili kakav uticaj klima ima na zdravlje, pa su tu sagradili letnjikovce. Ako je verovati lokalnoj legendi, Kremanska kotlina nastala je u ranoj fazi formiranja Zemlje, kada je u nju udarilo drugo nebesko telo. Naučnici su u međuvremenu dokazali da tamošnje stene sadrže neobične elemente, neku vrstu poludragog kamenja za koje Kremanci veruju da se pomno ispituje u svetskim laboratorijama. A odatle stižu dokazi da zemljište zahvaljujući sastavu ima moć biogenog zračenja koje blagotvorno deluje na organizam. I zaista, stanovnici tih predela dugo žive, a vitalni su i u poznim godinama.
Možda baš iz tog kamena i sveprisutne energije odavde potekoše mnogi vidoviti ljudi, među njima i “srpski Nostradamusi”, Miloš i Mitar Tarabić. Stric i sinovac nisu bili pismeni, ali jeste njihov kum, prota Zaharije, koji je njihove vizije preneo Radovanu Kazimiroviću, a ovaj ih objavio u knjizi “Kremansko proročanstvo”, koja je itekako doprinela fenomenu.
U svakom slučaju, Kremna je uvek privlačila pažnju turista, pa je ne treba zaobići u obilasku ovog dela Srbije.