Naslovna / Putovanja / Zlatarsko jezero
BISER ZAPADNE SRBIJE
Zlatarsko jezero BISER ZAPADNE SRBIJE

Zlatarsko jezero
BISER ZAPADNE SRBIJE

Nastalo je, kaže narodna priča, od velike vode koja je nekad prekrivala celu Peštersku visoravan. Iako je veštačko, ovo jezero predstavlja pravu riznicu prirode i zdravlja, ekosistem koji složno dele retke životinjske i biljne vrste

Legenda kaže da je cela Pešterska visoravan nekada bila pokrivena velikim jezerom. U njemu je živela troglava aždaja koju je ubio hrabri vitez Đorđe, onaj isti što je kasnije proglašen za sveca. U svom samrtnom ropcu aždaja je repom okrnjila šumu u današnjoj Krnjoj jeli, a od njenog leta zanjihala se cela planina Ninaja. Tokom sukoba sa zveri Sveti Đorđe je udario mačem u kamen, i iz njega je potekla hladna voda. Veliko jezero je u međuvremenu nestalo, a na Pešteru je od njega ostalo samo jedno malo, kod sela Tuzinje. Tokom narednih vekova, umesto tog prirodnog, u kanjonu Uvca na severnom delu Pešterske visoravni stvorena su tri veštačka jezera.

Nestvarne gorske oči. Uvačko jezero je nastalo na mestu gde se Uvac podelio na dva rukavca. Na njemu je podignuta zemljana brana od 110 metara, najviša u Srbiji. Dugo je 27 kilometara, a na stenama koje se izdižu nad njegovim obalama nalazi se najveće stanište beloglavog supa na Balkanu. Jezeru pripadaju i čuveni meandri Uvca, pravo čudo prirode i panorama koja je obišla ceo svet. Nizvodno je Radoinjsko jezero, vodom ispunjen kanjon koji zavija između strmih krečnjačkih litica. A u dolini reke, između planina Zlatar i Murtenica, na petnaestak kilometara od Nove Varoši, smestilo se prelepo Zlatarsko jezero, poznato i kao Kokin Brod. Popularna Koka je najveća uvačka akumulacija. Kada je šezdesetih godina građena istoimena elektrana potopoljeni su niži delovi obale, a na njegovom dnu ostalo je čitavo jedno selo. Iz vode i danas štrči vrh nekadašnjeg Dumbelskog brda, koji oni koji ne znaju priču o potapanju smatraju malom adom. I ako sa nekog od brojnih vidikovaca pogledate u ove nestvarne gorske oči, teško će vam biti da zamislite da su one rođene tek pre pola veka.

Rajsko mesto. Zlatarsko jezero, dugo 24 kilometra, treće je po veličini u Srbiji posle Đerdapskog i jezera Perućac na Drini. Poslednjih godina doživljava pravi turistički bum. Uokvirena zelenim prostorom punim netaknutih šuma kojima se ne nazire kraj, ova bistra voda je idealna za plovidbu čamcem koji se mogu iznajmiti na obali, gde su nikli bungalovi i odmarališta čiji enterijer krase ručni radovi ovog kraja.
Jezero ispod Zlatara nalazi se na 880 metara nadmorske visine i pripada Specijalnom rezervatu prirode Uvac, staništu retkih ptičjih vrsta, među kojima je pomenuti sup. Međutim, ove vode su pravi raj i za pasionirane pecaroše, s obzirom na to da u njima živi jedanaest vrsta riba. Zato su ovde česta i takozvana porodična pecanja, koja obično počinju rano ujutru, nastavljaju se gozbom na jezeru i krstarenjem koje zaista predstavlja jedinstveni doživljaj, a završavaju kad se poslednji zraci sunca gube sa horizonta, oblačeći mirnu vodu u prelepe nijanse crvene boje. Zbog rezervata u kanjonu reke, svežeg vazduha i zdrave prirode, naravno i retkih životinja, Zlatarsko jezero je izuzetno privlačno i naučnicima iz celog sveta i slučajnim turistima koji prolaze ovuda kada se leti spuštaju do primorja. Užičanima je posebno zanimljivo jer im je blizu, a nalazi se pored glavnih puteva. Zaista rajsko mesto za ornitologe i ostale ljubitelje prirode, ali i za speleologe, jer u okolini ima mnogo tajanstvenih pećina, čijim se izazovima takođe možete prepustiti ako imate višak adrenalina.

Dom beloglavog supa. Budući da pripada teritorijama opština Sjenica i Nova Varoš, i da je uklješten između masiva velikih planina na kojima se tokom zime živa u termometru najniže spušta, zbog čega ovaj kraj nazivaju i srpskim Sibirom, u restoranima pored jezera i na magistrali možete uživati u odličnim domaćim specijalitetima. Među njima su, naravno, i čuveni sjenički sir, kajmak, kiselo mleko, paprika u pavlaci, pršuta, jaretina u kajmaku, pita od heljde… Ne zna se šta je bolje, jer ovdašnje životinje imaju jedinstvenu privilegiju da se hrane zdravo, na vazduhu od čije se svežine posetiocima često zavrti u glavi, u netaknutoj prirodi koja ničim nije zagađena iako je hidroelektrana u blizini. To može da potvrdi i beloglavi sup, koji se gnezdi visoko u stenama, a poznat je kao čistač prirode. Područja koja nastanjuje po pravilu su ekološki izuzetno čista. Inače, društvo mu prave zečevi, jazavci, srne, lisice, vukovi i još preko sto vrsta ptica. Biser zapadne Srbije poznat je i po bogatstvu lekovitog bilja, šumskog voća i ukusnih pečurki.

Tekst: Snežana Ilić