Naslovna / Važno mi je / Porodične priče / Vodič za stres od rođenja do prvog rođendana
BEBAMA JE VAŽAN RITAM I RUTINA
Vodič za stres od rođenja do prvog rođendana BEBAMA JE VAŽAN RITAM I RUTINA

Vodič za stres od rođenja do prvog rođendana
BEBAMA JE VAŽAN RITAM I RUTINA

Rođenje deteta je za mnoge  parove najvažniji trenutak u njihovom zajedničkom životu. Nova uloga koju dobijaju tim činom pred njih postavlja mnoge zadatke. Jedan od njih je sigurno da bebi pomognu da se što lakše adaptira na svet u koji je stigla

Kada se uspostave funkcije spavanja, hranjenja i presvlačenja bebine osnovne potrebe će biti zadovoljene. Ovo je jako važno jer u ranom uzrastu potrebe ne mogu da se odlažu, moraju odmah da se zadovolje jer će u protivnom doći do uznemirenosti, što predstavlja ogroman stres za bebu. Zato je važno da postoji određeni ritam, naročito u spavanju i hranjenju.

Psihomotorni razvoj deteta se odvija prema prirodnim zakonitostima, što znači da će se nove  funkcije pojavljivati po unapred utvrđenom redosledu, u određenim senzitivnim periodima. Beba će, na primer, da podigne glavu sa podloge dok je na stomaku, prebaci igračku iz jedne ruke u drugu, okrene  sa leđa na stomak, počne da puzi, stane na noge i prohoda, progovori  – tačno onda kada se završi sazrevanje centralnog nervnog sistema, koje je potrebno da bi mogla to da uradi. Ni pre ali ni kasnije se ništa neće dogoditi, pa ako se dete sili da nešto uradi ranije ili mu se ograničava kretanje, ometanje će dovesti do dodatnog stresa koji već postoji u periodu dok dete uči kroz pokušaje da nečim ovlada. Drugi faktor koji određuje motorni razvoj je karakter deteta, sve ono što je nasledilo od svojih roditelja i svih rođaka sa jedne i druge strane. Treći, po mnogim saznanjima danas najznačajniji faktor koji će odrediti kako će dete da se razvija je okruženje, prostor, igračke i način kako se postupa sa njim.

Bez obzira što se razvoj odvija prema biološkom satu, on ne teče glatko, sve se odvija u intervalima. Kada se određena funkcija javlja, razvoj je ubrzan, a istovremeno je neka druga funkcija u regresiji. Praktično, dok dete ovladava govorom, motorni razvoj se usporava. Isto se događa sa razvojem emocija, inteligencije, ponašanja. Roditelje koji nisu upućeni u zakonitosti psihomotornog razvoja  ove situacije plaše i često misle da sa detetom nešto nije u redu, panično traže pomoć stručnjaka i kod deteta povećavaju stres postavljanjem zahteva na koje ono ne može da odgovori. Slično se dešava kada svoje dete porede sa drugim detetom, svojim ili iz okruženja, pa ako radi nešto ranije od ostalih još više ga forsiraju, a ako kasni proglašavaju ga lenjim, nezainteresovanim ili kažu: “Ono je jednostavno takvo”. Deca potpuno neopravdano u najranijem uzrastu dobijaju etikete koje ih nekada prate čitavog života i umnogome određuju njihov način ponašanja i sopstvenog vrednovanja.

Neophodno je da roditelji znaju faze razvoja deteta

Neophodno je da roditelji znaju faze razvoja deteta

Da bi se izbegle greške, pa samim tim i dodatni stres kod deteta ali i kod roditelja, treba se upoznati sa karakteristikama ranog motornog razvoja i fazama odrastanja. Takođe je važno znati šta je očekivan, “normalan” stres za dete a šta ne, jer će novo nepoznavanje biti novi izvor stresa, kako za roditelje, tako i za mališana zbog njihove neprimerene reakcije.

Uzrok i posledica: Brže ili sporije, svi roditelji u nekom trenutku nauče da prepoznaju, po načinu kako beba plače, da li je gladna, da li joj se spava, da li joj je neudobno ili joj je dosadno. Međutim, iako su po svim pravilima zadovoljili potrebe bebe, ona i dalje plače. Ne znajući šta je uzrok tome roditelji postaju uznemireni, najčešće strahuju da je nešto boli, trče kod lekara ili počinju da rade razne stvari za koje misle da će je umiriti. Sve ovo predstavljja dodatni stres koji se prenosi na bebu, iako je ona već pod stresom i tako nastaje začarani krug. Saznanje da je normalno da beba nekada plače iz čista mira i da je to normalno, roditeljima donosi olakšanje.

Razvoj motorike: Ovladavanje sopstvenim telom i prostorom za bebu često predstavlja stres jer nije jednostavno promeniti položaj, dohvatiti igračku, sesti, uspraviti se i hodati. Noge i ruke ne mogu uvek da urade ono što glava želi,  što je frustrirajuće za malo biće. Najočegledniji primer je kada dete počne da puzi unazad i da se udaljava od predmeta do koga želi da dođe.

Strah od nepoznatih: Počinje da se javlja posle šestog i najačiji je u 18. mesecu. To je period kada bebe razlikuju poznata lica od nepoznatih i burno reaguju kada im se neko naglo približi. Nepoznati nisu samo potpuni stranci, koje prvi put vidi, već i svi bližnji koji retko dolaze (babe, dede, tetke, strine). Bebi je potrebno vreme da iz sigurnog majčinog naručja zapamti njihove crte lica i tako se postepeno navikne na njih.

Nicanje zuba: Prvi zub se očekuje između šestog i devetog meseca. Međutim, kod neke dece prvi zub može da nikne ranije ili kasnije, ali se skoro svaka uznemirenost deteta, stavljanje ruku ili igračke u usta pripisuje izbijanju zuba, pa tako mnoge stvari prođu nezapaženo. Osećaj nemoći je u prvim mesecima često razlog nezadovoljstva jer dete želi nešto da dohvati ili da se pomeri a još uvek nije u stanju da to samo uradi. Nicanja zuba je prilično neprijatan osećaj, javlja se otok na desnima koji na dodir boli, tako da sisanje i hranjenje pojačava nelagodnost. Najteže je dok ne izbije prvi i beba se navikne na strano telo u ustima.

Razmaženost je posledica nedoslednosti roditelja

Razmaženost je posledica nedoslednosti roditelja

Razmaženost: Briga mnogih roditelja je da će razmaziti dete pa iz straha da se to ne dogodi ne uzimaju bebu često u ruke, izbegavaju da je dugo nose, što je pogrešno jer lišavanje bebe bliskosti je stres koji dovodi do osećaja nesigurnosti. Često se greši kada se bebi od osam, devet meseci pomaže kada je zbog nečeg isfrustrirana, iako je ona tada u stanju da se sama smiri ili zabavi. Razmaženost je posledica nedoslednosti roditelja, pa dete nema jasne granice već ih stalno traži.

Odvajanje od majke: Iako je fizički odvojena od majke presecanjem pupčanika nekoliko minuta nakon rođenja, beba u uzrastu od devet meseci  prvi put počinje da oseća odvojenost. Prolazeći kroz proces odvajanja u narednih nekoliko nedelja do nekoliko meseci, postaje svesna da je jedinka za sebe. Bebu treba pripremiti za svaki odlazak, podsetiti je da se mama uvek vraća jer je to jako stresno za bebu.

Uspostavljanje discipline: Krajem prve godine dešavaju se velike promene. Bebe nisu više samo slatke, nasmejane, statične, već počinju da se ljute, da puze i istražuju prostor, pojavljuju se prvi izlivi besa, a sve te novonastale situacije su za nju izuzetno stresne. Roditelji ne mogu više samo da odobravaju i aplaudiraju kada beba nešto uradi, već je to trenutak kada počinju da postavljaju prve zabrane. Prilagođavanje na promene je uvek stresna situacija, kako za bebu, tako i za roditelje. U svakom slučaju, oni su bebina podrška, pa i u takvim slučajevima treba da budu što smireniji jer će takav osećaj preneti i na bebu.

Tekst: Snežana Milanović,
diplomirani medicinar fizioterapeut
www.centarsm.co.rs