Taj um muve ume da bude jako dosadan… kažu “dosadan kao muva”. On počne sa jednim nezadovoljstvom i onda naletiš na gomilu negativnosti zbog kojih upadneš u sopstvenu klopku i od života napraviš sranje. Ništa ne valja, niko ne valja, svi su bezobrazni, niko ne ceni, svi lažu, svi kradu, svi su zli… i tako ode mast u propast.
S druge strane, druge periode zovemo produktivnim, uspešnim, vedrim, srećnim i veselim jer smo se nečim divnim okupirali i onda smo sa tom radosnom i vedrom okupacijom videli da su ljudi dobri, da su prijatelji dobri, da imamo milion razloga za sreću, da volimo svoje bližnje, da su ljudi fini i kulturni,da nam uvek pomažu… i eto života u kom teče med i mleko. Obično tada ostvarujemo sve želje, ali mi tada osećamo samo tu lepotu. Nekako nas mami samo ta lepota i isključujemo i ne obraćamo pažnju na nešto što nije dobro. Tada samo tragamo i uočavamo ono što je super.
Da, dragi moji prijatelji. Otac Pajsije je dobro opisao stanja ljudskog uma, ali po mom skromnom mišljenju nisu ljudi nikad samo muve, a ni samo pčele… Mislim da smo svi mi imali izbor da u datom trenutku ili periodu budemo ili muva ili pčela. Nekako uvek možemo slobodno da izaberemo šta nam je važnije.
Nema ništa loše u postojanju muva jer i one imaju svoju svrhu. Ali u životu čoveka ta uloga nije prijatna, mada mu donosi jasnoću u vezi sebe – da shvati da je pčela i da on stvara i proizvodi sopstveni med ili žuč. Da shvati da ima izbor i da je stvaralac. Tako da dragi moji, ako prepoznate da ste nekad umno kao muva, setite se da ste vi pčela koja zna šta želi i koju sranja više ne interesuju jer u svom životu i životu onih koji vas okružuju – vi želite med. Ni vaši bližnji ne vole taj proizvod muve… svi bi radije ubirali med.
Pa krenite od tog traganja, tražite i uočavajte samo ono što želite u svom iskustvu. Kao što to rade pčele. Potražite svoje cveće, svoje šećere, svoju hranu. Tako će opet ono svojstvo uma da ponavlja i dodaje još, da vas energetski uvuče, podržati vaš pčelinji rad i dobićete život u kojem vam med teče!
