Vreli letnji dani. U gradu i dalje gužva, kao da nije juli. Posao ne jenjava. Neko bi se nervirao, ja ne. Ne brinem. Znam da ću čim žavršim dnevne obaveze otići u moju oazu mira, druženja, zabave i smeha
Mnogi bi sada pomislili da svakog dana imam vremena da odem negde u prirodu, van grada. Nemam. Ni to me ne potresa. Imam svoje antistres sokače u Beogradu, Tošino sokače. Nema u njemu bazena, palmi, zgodnih muškaraca koji služe egzotične koktele, nema devojaka u bikinijima i glasne muzike, ali su tu moji prijatelji.
Nema ničeg lepšeg u životu od činjenice da imaš prave prijatelje koji mogu da ti ulepšaju svaki dan. Ja uz to imam i tu sreću da gotovo svi uživamo na isti način. Volimo dobro da pojedemo, da popijemo koju čašicu, da slušamo laganu muziku, a najviše volimo da se smejemo zajedno, i sve to u jednoj kafani.
Često nam se desi, i radnim danima i vikendom, da se skupimo već oko 6 sati popodne u kafani koja je i po svom izgledu vrlo specifična. Napravljena je u staroj žutoj kući, sa jednim od najlepših dvorišta u Beogradu. Meni najlepših. Staro popločano dvorište ukrašavaju stolovi od kojih ni jedan nije isti jer je svaki prekriven drugačijim „bakinim“ stoljnjakom. Stolice su različitih boja i oblika, ograda i prozori su kao iz bojanke koju je dete nevešto bojilo, lusteri su napravljeni od šerpi, a cveće koje poziva na radost je sam sadio i svakodnevno ga neguje gazda Peđa. Sada, kada su lepi dani sedimo u bašti, mada ništa manje uživanje nije ni u kući. Zidovi su ukrašeni crnobelim fotografijama predaka, goblenima i izvezenim miljeima. Na plafonu šerpe i renda, u ćoškovima stari kredenci i kaljava peć. Jednom rečju idila… za one koji vole stari seoski ambijent.
Kad se dobro najedemo i sve to zasladimo domaćim palačinkama, često poželimo da se druženje nastavi uz muziku. I za to imamo prijatelje. Dovoljna je samo jedna gitara, spisak naših omiljenih pesama i želja da pevamo celu noć. Tada emocije preplave sokače.
Ovde bih mogla ovaj tekst malo da skrenem na patetiku, jer mi prebacuju da sam ponekad i patetična, zato neću da širim priču o tome šta se sve dešava već posle prvih nekoliko pesama.
Cilj mi je samo da podelim svoju sreću zbog činjenice da u velikom gradu za mene postoji savršen ambijent koji podseća na neko skriveno seosko mesto, a u kome se vesele meni dragi, pozitivni ljudi i u kome niko, bar u zajedničkim trenucima, ne misli na brige i probleme. Znači može, samo veselo!