Naslovna / Dobre priče / Mira Banjac
UZOR ZA SVAKOG OD NAS
Mira Banjac UZOR ZA SVAKOG OD NAS

Mira Banjac
UZOR ZA SVAKOG OD NAS

Ona ima 86 godina, fizički, ali je aktivna kao da ima bar par decenija manje. Uvek nasmejana, blaga, raspoložena za druženje

I dalje je aktivna u svojoj profesiji u kojoj je među najboljima na ovim prostorima. Žena koja je pojedine uloge igrala na tako upečatljiv način da ih možemo nazvati istorijskim. Mira Banjac, glumica pred kojom se treba pokloniti iz mnogo razloga, govorila je za portal „Antistres vodič“.
Iako je povoda za susret sa ovom izuzetnom ženom mnogo, mi smo iskoristili susret na 33. festivalu „Nušićevi dani“ u Smederevu, kada joj je uručena nagrada za životno delo glumcu komičaru.

Produžetak radosti. Prethodno je u „Ateljeu 212“ održana promocija knjige, koju je njoj u čast, napisala Jovana Stefanović, pod nazivom „Mira Banjac – jedna jedina“. Tada su, pre par nedelja, mediji govorili o njoj i njenom životu, koji nije bio nimalo lagan i jednostavan, a nas je zanimalo nešto drugo. Način na koji živi.
I ove godine biće predsednica žirija na festivalu „Bucini dani“ od 14. do 19. juna. Svi očekuju da će ove godine festival biti još lepši, ona najviše.
– I radosniji. Zaista mu se radujem i volim što je u lepom mesecu, junu, i što ću ja opet biti u jednom lepom gradiću kao što je Aleksandrovac, što ću se DRUŽITI sa divnim ljudima koje sam tamo upoznala. Taj festival i sve što ga čini tako lepim je za mene sada samo jedan produžetak moje radosti, to što ćemo se ponovo sresti sa publikom, mojim prijateljima i na kraju krajeva sa uspomenom na Miroslava Bucu Mirkovića, izuzetnog pozorišnog kritičara, esejistu, pesnika, novinara, i najvažnije prijatelja, kaže Mira.

Tajna se krije u biologiji. Primećujemo da se ne smiruje, ne živi kao njeni vršnjaci već ide sa jednog na drugi festival, neprekidno snima, zauzeta je kao u mladosti, a opet, uočljivo je koliko je smirena i ima strpljenja za svakoga, pa i za sebe samu. Ona na to odgovara:
– Ja stvarno ne znam, valjda se tajna krije u biologiji. Znam da ona može dosta dugo da radi ovako, ali sam svesna da može i u trenutku da prestane, međutim, ja o tome neću da razmišljam. Moj je stav da ja trajem dok trajem, i onoliko dugo i kvalitetno koliko mi Gospod Bog podari moga ZDRAVLJA. A ja se takođe trudim da ga negujem, da budem zdrava. Zato što je moj stav da čovek ne sme da se osloni samo na lekare, na neke medikamente, čovek mora sam da pomogne svom fizičkom i mentalnom zdravlju ako želi da opstane. Najvažnije da čovek – RADI. Za mene je rad u prvom planu, u tome uživam, to me ispunjava, i verovatno je u tome tajna celog mog trajanja na ovaj način i ovom dinamikom, jer je tu neka moja snaga, upravo u tom radu.