Kad me je u strogom poverenju devojčica od osam godina nedavno pitala da niko ne čuje – mogu li da ti se sviđaju dva momka u isto vreme, malo je reći da sam ostala ozbiljno zbunjena
Jeste da ima toga po narodnim pesmama i da se to, nekim čudom, dešava isključivo muškarcima, ali pitanje je bilo na mestu.
Moj konačni odgovor, bez pomoći prijatelja bio je – da. Može, i dešava se. Samo što žene retko to izgovaraju naglas. Muškarci se obično trude da ih čuje što više ljudi, a žene ne. One ćute kao da su obolele od neizlečive zarazne bolesti. A muškarci su srećni kad im se to desi. Gleda me devojčica i upitno podiže obrve.
– Što jel’ se to tebi nekad desilo – pitam.
– Jeste. Ali ne znam koga da odaberem – strogo ozbiljno mi odgovara.
Vidiš, kad ti se to desi, daš obično sebi vremena da vidiš na koju ćeš stranu.
– Dobro, a kako ću znati koja mi je prava strana – pita me.
Realno, nikad ne znaš ali je dobro sve dok se ti pitaš i o sebi odlučuješ ti, lično. Biti između dve simpatije dugo, isto je ko’ biti između dve vatre. Nemaš mnogo vremena i nije za loše sportiste.
– Vidiš, ima tu jedan problem, ja sam ispričala onoj drugarici na koju sumnjam da je ljubomorna. I ona otišla i ispričala ovom prvom, da mi se sviđa onaj drugi. Zamisli!
Da me nije bilo sramota, počela bih da se smejem. Ali poverenje deteta od osam godina ne smeš da staviš na kocku, čak iako zvuči ovako kako zvuči.
– Dobro. Bilo šta bilo, ali šta smo iz ovoga naučili – pitam.
– Da se drugaricama ne priča ništa, pogotovo kad ti se sviđaju dva dečaka. Bar dok ne smisliš koji ti se više sviđa.
Reče dete od osam godina.
A ja dobih lekciju kojoj se nisam nadala. Tako prostu i jednostavnu.