Naslovna / Dobre priče / Miki Perić
DOBRO JE DOK IMAŠ SNOVE
Miki PerićDOBRO JE DOK IMAŠ SNOVE

Miki Perić
DOBRO JE DOK IMAŠ SNOVE

Znam ga, što se kaže, sto godina. Tim mi je i teže da uradim intervju s njim. Pitam, kako da te predstavim? Kaže, nikako, napiši samo – čovek

Ljudi ne znaju da li si TV voditelj, zabavljač, pevač, eto nedavno ti je objavljen CD, radiš, nastavljam da propitujem. Ponavlja, napiši – običan čovek. Dakle, da ne napišem da si diplomirao na Akademiji primenjenih umetnosti, i da si to uradio onako, za svoju dušu a da se time sada ne baviš? Hajde, neću, napisaću onda samo – Miki Perić.

Miki_Peric_Mammas

Kuhinja je mesto moje inspiracije

Nije uvek bilo lako. Čovek sam pravi svoj put a ja sam odlučio da pratim svoje snove. Sam sam birao fakultet, poslove od kojih sam živeo, u svemu sam umeo da uživam i svemu da se radujem, ma kako teško bilo. Nedavno sam napravio vinograd i uživam u tome. Pre nekoliko dana sam prvi put u životu pravio pršute. To je za mene kao stvaranje slike. Imam neke svoje snove koje nisam ostvario, ali i to je normalno, i to me verovatno vozi dalje. Dok imaš san dobro je.
Srećan sam do neba. Svako ima neke svoje tuge koje nosi, ali to je normalno, to je važan deo jednog srećnog i ostvarenog života. Običan sam čovek i kao i mnogima teško mi, na primer, pada izdaja. Kad to doživim, odem u svoj mikrosvet koji čini 5-6 bliskih ljudi i koji su mi sve u životu. Ne viđamo se svakog dana, ali znamo da smo uvek tu jedni za druge.

Tajno mesto za mir u duši. Nekada mir nalazim u molitvi. Kad me uhvate nemiri, kad uradim sve što jedan čovek može uraditi, a i dalje ne ide, tada ostalo prepustim u mislima Bogu, i tada mi molitva u crkvi dosta pomaže.
Naučio sam i da uvek praštam, i sebi i drugima. Praštam da bih bio slobodan, ali ne zaboravljam. Nepraštanje ubija čoveka, a praštanje mu donosi slobodu, kao leptiru.

Ništa ne može da me iznervira. Organizovao sam život savršeno, davno sam shvatio da taj jedan život nema reprizu. Neću da se nerviram zbog gluposti, hoću da uživam u svakom danu i u svakom trenutku. Jedini pravi način da čovek bude srećan u životu je da ne dozvoli da se nervira, da živi svoj san. To je zaista moja životna filozofija. Onda si potpuno spokojan i miran. Sam si kriv za svoje neuspehe, a uživaš još više u svojim uspesima. To jeste teži put, ali donosi više radosti i mira. Važno je da znaš da uživaš i u malim stvarima, kao što mi sada radimo: sedimo i družimo se. S druge strane, to je velika stvar kad gajiš prijateljstvo koje traje 20 godina. Imati prijatelje, to je vrednije i važnije nego kada neko ima veliki biznis zbog neke koristi.

Kuvanje – umetnost i antistres. Život čine male, obične stvari. Uživam u kuvanju. Kako volim fino da jedem, skoro svakog dana, nakon jutarnje kafe, odem do Kalenićeve pijace. Obiđem tezge, popričam sa finim ljudima, pričam sa tim divnim svetom o svemu. Kupim od njih lepe i sveže namirnice, i onda u svom skromnom domu, u mojoj maloj kuhinji – kuvam. Uživam u tom kreativnom činu, koji je po meni jedina konceptualna umetnost danas. Nekada planiram unapred šta ću da kuvam, nekada inspiraciju dobijem na pijaci. Kad Nataši na Kaleniću stignu sveži vrganji, moram da ih kupim. Taj divni obrok volim i lepo da serviram i onda u društvu voljenih osoba, Snežane i Mede, uživam u tom obroku, ponekad i uz čašu nekog lepog vina. Ponekad su sa nama i naši prijatelji. Uz lepo serviranu hranu, spremljenu s puno ljubavi i radosti, i uz razgovor – sve brige nestanu.

Medo nam donosi mir. Vreme koje provedem s njim me smiruje, ta ljubav između psa i čoveka je čudo. Volim da kažem da je u našem slučaju obrnuto, Medo je čovek a ja životinja. Niko nam se ne raduje kao on, donosi nam sreću i umiruje nas, pa nije ni čudo što ga smatramo potpuno ravnopravnim članom porodice.
Lepota je u jednostavnosti, u ljudima oko nas, u tome što imamo snove i idemo ka njima. Život nema reprizu, treba ga ispuniti jednostavnošću i ljubavlju.

Tekst: Željka Zebić