Okruženi smo lažnim emocijama, lažnom komunikacijom. I prema sebi i prema drugima. Zato nam i nije dobro, u duši osećamo da nešto ne štima, a i odnosi s drugima nisu kvalitetni. Šta uraditi, kako razgovarati?
Ovo je dobra knjiga koja obiluje ne samo brojnim savetima i jasnim pojašnjenjima, već i primerima sa kojima se možemo poistovetiti, a proizvod su dugogodišnje prakse autora knjige.
Toma d’Ansambur je kao bivši pravnik i pravni savetnik decenije posvetio radu sa problematičnom omladinom, a zatim i psihološkim radionicama sa ostalima. Kada je napisao ovu knjigu, brzo je postala evropski bestseler, i za nju je 2003. godine dobio nagradu na Festivalu autora psihologije u Nimu.
Ne znamo da opišemo šta osećamo i koje potrebe imamo. To je jedan od prvih problema. Ne šta mislimo da treba da osećamo i šta bi bilo u skladu s normama, da bi nas smatrali dobrim i finim.
Formiramo mišljenje na osnovu malo informacija, tuđih i opšte prihvaćenih stavova, sve nam može biti ili crno ili belo, definišemo ljude na osnovu njihovog izgleda, posla kojim se bave, ponašanja u jednoj situaciji.
Istovremeno, kriveći druge za to kako se osećamo, naučeni smo da nije lepo baviti se svojim emocijama i o njima pričati, raditi ono što želite već što drugi očekuju od vas. A sramota je i ne pomoći drugome makar na sopstvenu štetu.
Zato se osećamo loše. Ima li rešenja?
Da naučimo da sve to – ne radimo. Autor savetuje da naša komunikacija treba da sadrži četiri elementa, i to redom:
- ZAPAŽANJE, koje u nama budi neko (udaljili ste se jedno od drugog)
- OSEĆAJ , koji opet uvek odgovara nekoj (osećate se umorno)
- POTREBU, koja nas podrstiče da formulišemo ono što se zove (da budu zajedno ništa ne radeći)
- ŽELJU (i gledaju film, idu u restoran i slično).