Sve dok oboje izražavaju samo želju, neće se razumeti. Tumačiće želje onog drugog kao nebrigu, nerazumevanje i nedostatak ljubavi. On bi u restoran a ja sam premorena! Ona bi da sedimo kod kuće, ne shvata da hoću da izađem malo na vazduh! I, eto svađe…
Bitno je i da se objasni smisao onoga što želite da vi ili neko uradi jer odnose ubijaju fraze kao: Tako je kako je, to je za tvoje dobro i sl.
Brinuti o sebi ne znači odbacivati druge. Ne smete se zato osećati krivim! Svako ima potpunu slobodu da izrazi svoje potrebe i zadovolji ih. Ali je značajno da dobro razmislite o svojim istinskim potrebama, uđete duboko, pustite da se pojave i neočekivana rešenja. Autor navodi primer porodice koja je u želji da sve obezbedi da bi bili više zajedno, jurila za zaradom za veći auto, bolji nameštaj, skuplje letovanje, i tako – nije bila na okupu.
Ako imamo potrebu koju ne možemo zadovoljiti (mnogi rade nešto a voleli bi, ali nemaju vremena, recimo da slikaju) , autor predlaže dva izraza u komunikaciji sa samim sobom: „U ovom trenutku…“ (U ovom trenutku, ne umem da slikam), i umesto „ali“ reći sebi „a istovremeno“ (radim ovo ali želim da slikam, radim ovo a istovremeno želim da slikam).
Ne razumemo se često zato što ne umemo da se slušamo. Ne smemo nametati kao tirani svoje potrebe drugima, svoje vizije, moramo znati da ih i drugi imaju i pustiti ih da se izraze.
Budite svesni da ne možete drugog promeniti, možete promeniti sebe i način na koji drugog vidite. Saslušajte potrebe drugog, ali budite svesni da vas to ne obavezuje da ih zadovoljite.
Brinuti za nekog ne znači brinuti o njemu. Odnosno, možete pomoći nekome da nešto preživi, ali ne treba da ga prištedite patnje, umanjujete je ili najgore preuzmete njegov teret.
I na kraju, suština knjige: ne budite ljubazni, nego iskreni. Ta maska ljubaznosti stvara lažne, anemične i sterilne odnose. Time nismo lojani sebi, a i cena toga može biti previsoka. Ljubaznost nije obavezno znak dobrote, niti se dobrota uvek manifestuje ljubaznošću.
Budite neljubazni, naučite da kažete NE. Pokušajte da umesto jednostavnog „ne“ usmerite svoju pažnju i energiju kao onome što želite i čemu kažete „da“ (nećete jedno, zato što želite drugo, nećete doći na parti s nekim, jer s njim želite da se vidite nasamo i pričate, npr).
Ne zatrpavajte svoj bes. Ali ga, redom, prvo otćutite, prepoznajte i prihvatite, prepoznajte nezadovoljene potrebe, nove emocije koje će se pojaviti i tek onda recite šta imate. Izbegnite da eksplodirate ali ga i ne potiskujte.
Izbacite reči TREBA, MORA, NEMA IZBORA…Nemaju smisla ako iza njih ne stoji želja. Ako kažete „još uvek“ ili „za sada“ biram da…izbeći ćete osećaj prinude i konflikt, sa sobom i drugima.
Dakle, ne budi fini i ljubazni zatrpavajući neizgovorene reči i šteteći tako sebi, već recite šta imate, dajući tome smisao, razlog, ono što osećate, što vam je potrebno i šta želite.