Osnivač, vlasnik i programski direktor galerije Štab iz Beograda i direktor preduzeća za art konsalting Brun&Brun iz Beograda. u periodu od 2014. do danas, organizovao je preko 200 samostalnih i kolektivnih izložbi domaćih i stranih autora. Marko Brun je i osnivač, suosnivač, urednik i producent više kulturnih manifestacija i festivala kao što su Balkanski art brut salon – Babs, Art dragstor, Letnji salon galerije Štab, Vinski štab… Sarađuje sa mnogim kulturnim institucijama, fakultetima, domaćim i stranim muzejima i umetničkim udruženjima. kao galerista i kolekcionar, ima direktnu saradnju sa najznačajnijim domaćim i regionalnim umetnicima i kompletan uvid u domaće i regionalne savremene, underground i artbrut umetničke tokove i scene.
Galerija Štab ima iza sebe značajnih sedam godina rada. Kada bi mogao da izbrojiš koliko si izložbi organizovao i postavio, koja bi to brojka bila?
Galerija je dosta godina pre zvaničnog otvaranja i početka realizacije samog projekta nastajala u mojoj glavi kao logičan poslovni sled i nastavak karijere u kreativnoj industriji. Još tada sam shvatio da imam neverovatnu mogućnost da spojim moj tadašnji posao sa dugogodišnjim hobijem. Od početka projekta i nastajanja Galerije ŠTAB organizovao sam preko 200 izložbi. Moram napomenuti da sam u celoj karijeri, pre početka rada galerije, organizovao još nekoliko stotina muzičkih događaja, koncerata, komercijalnih i nekomercijalnih umetničkih događaja, kao i da sam osnivač i organizator nekoliko festivala.
Kako si odlučio da uđeš u svet umetnosti, slika, fotogafija, skulptura?
U svet umetnosti sam ušao rođenjem i sada sam četvrta generacija naše porodice koja se bavi umetnošću. Moj sin je peta. Iako su u našoj porodici uglavnom muzičari, kao što sam i ja po vokaciji, većina njih su imali talente i sklonosti i ka ostalim vrstama umetnosti. Odrastao sam okružen slikama, skulpturama, raznim umetničkim predmetima i instrumentima. Međutim, odlasci kod pradede u slikarski atelje u Sežani u Sloveniji ostavili su u meni neizbrisiv trag i uticaj. I danas pamtim miris ateljea, uljanih boja i terpentina. Pradeda, slikar Janez Potočnik, bio je rođak i jedini učenik jednog od najvećih slikara sa ovih prostora, Ivana Grohara. Mislim da sam jednostavno dobio urođene predispozicije i da je moj život i rad u umetnosti bio neminovan.
U posao osnivanja i vođenja galerije sam ušao kao producent i kolekcionar, tako da se od samog početka osećam „kao kod kuće“. Imam ogromnu sreću da se bavim poslom koji volim i zaista uživam u svakom novom radnom danu.