Naslovna / Kolumne / Jelena Stefanović / Magija i više od toga
Magija jedinstvenosti i jednosti
Magija i više od toga Magija jedinstvenosti i jednosti

Magija i više od toga
Magija jedinstvenosti i jednosti

Da, možda na prvi pogled ove dve reči deluju slično. Ali, izgleda da ima razlike.

U čemu se sastoji ta razlika? Hajde da počnemo od pitanja.

Koliko često nam se dešava da pokušavamo da ispoljimo svoju individualnost, a to nikako nije podržano ili prihvaćeno od strane drugih ljudi?

Ne znam kako stoje stvari sa vama, ali iz mog okruženja znam da ljudi uglavnom imaju dosta poteškoća, posebno ako su izrazito kreativni i ako teže nečem drugačijem. Deluje da se ceo svet udruži da ih ubaci u nekakav kalup koji ih mnogo žulja. I naravno, boli – da se ne lažemo. Na svakom koraku se sreću sa izazovima, iskušenjima, preprekama, spoticanjima, neodobravanjima.

Ima i onih koji su uporni kao mazge i koji posle nekih izvojevanih pobeda da se izraze u punom sjaju konačno dobiju priznanje da su „zaista posebni“.

Ali, šta ako je „posebnost“ kategorija za koju je neohodno poređenje?

Da bismo bili posebni, moramo biti bolji ili gori od drugih (češće bolji), ili moramo posedovati nešto što oni ne poseduju (pričamo o darovima, talentima, sposobnostima, veštinama). Kako onda onaj ko je poseban može biti deo celine, univerzalnog ili onoga što u samom naslovu nazvah „jednost“? Jer, taj ko je „poseban“, ipak je nekako odsečen, što je u samom početku paradoksalno, jer sa druge strane to ne može biti, s obzirom na to da smo svi povezani. Uostalom, ako je uistinu odsečen, onda nema sa kim da se poredi pošto tada predstavlja entitet za sebe, a u tom slučaju ne bi bio ni u kakvoj interakciji sa drugima – što je opet nemoguće i praktično je neizvodljivo. Setimo se opet – svi smo deo celine.

Gde smo ovde zapeli sa terminima i pre svega, kako funkcionisati uprkos/sa njima?

Ono što osobu čini „zaista posebnom“ jeste zapravo njena autentičnost, odnosno jedinstvenost. Teško da bismo o autentičnosti mogli da pričamo sa pozicije poređenja.Već sama reč sa sobom nosim energiju nemogućnosti istog, jer su „jedno“ i „sve“ u stvari dve strane iste medalje. Dakle, kada pričamo o jedinstvenosti, možda možemo samo da se potrudimo da nađemo reči i objasnimo šta je to što neku osobu predstavlja na ovaj ili onaj način, ali ono što stoji iza svih tih objašnjenja je upravo ta božanska iskra koji sija iz njenog bića i koja teži da se ispolji i izrazi na specifičan način – jednako jedinstven i autentičan, originalan, neponovljiv i neuporediv.

magija

Ono što je još važno pomenuti jeste da u ovom društvu koje je naizgled neprijateljski nastrojeno ka jedinstvenosti, izgleda da osoba takoreći samoj sebi treba da dopusti da bude autentična, jer joj to niko drugi neće ni tražiti, a verovatno ni dopustiti. To podrazumeva život bez maski u svakom trenutku i iskreno ispoljavanje emocija, ma kakve one bile.