Druga devojčica, s početka ovog veka, ne prolazi kroz iste nedaće. U osnovi njih dve imaju identične probleme: nevoljenost, nerazumevanje, prihvataju ih samo zbog koristi (materijalne, jer dobijaju – prvi radnu snagu a drugi novac za hraniteljstvo), usamljenost. Ipak, dižu se iz pepela i postaju izuzetne žene.
Ova knjiga je lekcija za svakog od nas kako čovek može da prevaziđe i najteže situacije, izbori se s onima iz kojih, čini se, izlaza nema. Kako svako od nas može u dubini svog srca da oprosti i nađe razloga da krene dalje, iako nema naznaka da će mu ikada biti bolje. I da se ono najvažnije što je svakome od nas, hrana za dušu, potrebno, ne može materijalizovati. Jer, reč je o osećaju da neka brine o vama, da vas voli, veruje, da mu je stalo.
Njih dve to, svaka u svom detinjstvu, nisu imale dugo. Pa ipak, nisu se predavale. A na prvi znak toplih osećanja prema njima i razumevanja, uzvratile iskrenom ljubalju i zahvalnošću.
Tako se starija, u situacijama u kojima bi mnogi od nas bukvalno poludeli, vodila rečima svog oca:„Ispitaj svoje granice. Spoznaj koliko možeš da istrpiš“. Kada im je, da bi ih spoznali, savetovao da broje u nedogled, i tako sebe umiruju i pobeđuju teškoće.
Ili, da se sete situacije u kojoj su se osećali lepo, da prizovu te slike, mirise i boje i prepuste se njima umesto surovoj realnosti.
Junakinje poručuju da treba da zastanete ponekad u životu i zapitate se:“ Šta nosite sa sobom? Šta ostavljate za sobom?“ Da shvatite da „ono što nam je važno, ostaje urezano duboko u srcu i ne može nikud odatle“. Sve ostalo vredi neuporedivo manje.
I da, kao što su njih dve uspele, u svakoj ma kako teškoj situaciji otkrijete šta ste iz nje dobro naučili i koliko je bila važan stepenik na putu ka sreći, iako je izgledala kao ponor. Koliko je u svemu u životu moguće naći zrno svetlosti i dobar razlog.
Ovo je knjiga koja nam, pričom o devojčurku koji uskoro puni 18 i bakom od 91. godine, sličnih životnih puteva, omogućava da se zamislimo nam vrednostima koje su nam nametnute i tugom koju osećamo kada ih ne posedujemo. Pomaže da se resujemo i ponovo vratimo onom što jedino zaista vredi, a to je bogatstvo ljudske duše.
