Naslovna / Kolumne / Aleksandar Filipović / Kolumna Antitabloidno
Ne klepeći nanulama
Kolumna Antitabloidno Ne klepeći nanulama

Kolumna Antitabloidno
Ne klepeći nanulama

Prošle nedelje desio mi se neobičan rekord. Uspeo sam na Facebook-u da dostignem objavu koju je gledalo skoro 300 000 ljudi.To je apsolutni rekord kada su pitanju moje objave na društvenim mrežama.

U pitanju je snimak gde Milutin Sretenović Sreta iz Mostar Sevdah Reunion-a, rođen u Odžacima a živi u Boru, klapa Geta iz Orebića i Lenče i Goran Kukić iz Strumice na jedan kosmički način pevaju pesmu ”Ne klepeći nanulama” .

Desilo se da čista emocija, da fantastični džezerski, pop i etno glasovi naprave opštu pometnju na društvenim mrežama. Sve se desilo jedne noći, na jednom vojvođanskom salašu gde su se udružili glasovi i to je jednostavno ”zapalilo mreže”. Nikad nije kasno da prava emocija zapali ljude.

Ali zapravo i posle trideset i kusur godina svi smo znali tu fantastičnu pesmu Nedžada Salkovića. Te fantastične metafizičke stihove o majci. To kako zapravo prava duša nikada ne umire.

Ono što su nas učili pravi duhovni učitelji se zapravo nalazi u toj pesmi. Još kad se to iskonski i grleno otpeva, to dobija još veću snagu. Jer zapravo kako su bile te lepe osamdesete godine kada smo svi na našim ekskurzijama, na kasetofonima u autobusima, slušali tu pesmu.

To je neverovatno da su svi znali reči te pesme posle toliko godina. Danas je takvo vreme. Imamo toliko Youtubera, prepuni smo mreža, televizijskih kanala ali pesme jednostavno nemaju dušu, sve se peva preko tih kompjutera i sve je puno kompjuterskih zvukova koji mekeću.

Tekstovi nemaju dušu, idu na skandal, na provokaciju, na tabloidnost i forsiraju glupost. Nema više jednostavnosti. Nema više čarobne reči ”volim te”. Nema zdrave šlagerske patetike. Nema onog autentičnog narodnjačkog derta.

Sve je postalo konfekcija, industrija, nabudženost i isfoliranost. Nije ni čudo što kad izgovoriš divne reči ”Ne klepeći nanulama”, da se bude neke divne, nežne, setne, nostalgične emocije.

Uspeh nove verzije stare pesme. Uspeh emocije nad pornografijom govori da nije sve umrlo u nama. Da nam nisu uništili dušu iako su hteli. Da nas nisu bacili u kolo sa satanom zbog proklete love iako je to opšta tendencija.

Želja naroda da ponovo gleda ljude iz naroda samo potvrđuje onu staru tezu Vojkana Borisavljevića i Đorđa Marjanovića da – ”Nikad nije kasno” da se peva strasno.

Zato, potražite na kanalu Yotube  ”Ne klepeci nanulama live”. Čista emocija i sjaj u očima dok pevate ovu sevdalinku biće jedina brana od primitivizma koji nam je nametnut i jedina prava borba protiv prostakluka i primitivizma koji je nametnut kao opšti model ponašanja.

Nikad nije kasno da napravite reprizu neke stare pesme ali da to bude na novi način. Zapravo slušajući verziju ove pesme setili smo se zemlje koja se najbolje može opisati stihovima ”Vidim polja što se žitom zlate i na bregu vidim rodni dom”.

I klepećite nanulama što više. Jer samo čista duša može da nam spasi zdravlje.

Toliko dobrih, kreativnih i emotivnih ljudi je otišlo samo tokom jedne nedelje nedelje da samo može da nam pomogne antistres poruka večne pesme ”Ne klepeći nanulama”.

Foto: Vanja Vidaković