Jedan od najvećih problema sa kojim se sreću ljudi koji bi želeli da analiziraju sopstvene snove je njihovo zaboravljanje
U trenutku buđenja svi su obično svesni sanjanog sadržaja ali on neverovatno brzo “ispari” ostavljajući snevača sa neprijatnim osećajem uskraćenosti i uzaludnih pokušaja da se sna naknadno seti. Umesto toga, obično ostaje samo utisak da li je sanjani sadržaj bio prijatan ili ne i/ili eventualno, samo naslućivanje o kakvoj se priči u snu radilo. Zato je neophodno da se snevač unapred pripremi za beleženje sna, bilo u pismenoj bilo u audio formi.
Neophodno je, naime, pripremiti svesku i olovku koje će se uvek nalaziti pored kreveta snevača. Neke osobe, umesto sveske, imaju pripremljen diktafon. Odmah po buđenju, dok je sadržaj sna još uvek relativno celovit, potrebno je zapisati sanjano što brže, bez mnogo razmišljanja, bez obraćanja pažnje na gramatička pravila i interpunkciju a koristan je i običaj da se san ili neke slike i nacrtaju jer ih je tako mnogo lakše zapamtiti i kasnije analizirati. Još je jednostavnije prepričati san u diktafon ali smo tada uskraćeni za crteže.
Takođe je korisno na ivicama sveske iscrtati margine iza kojih će snevač, odmah ili kasnije, ispisivati svoje asocijacije u nivou napisanog sadržaja. Ukoliko je snevač u žurbi pa nije u mogućnosti da odmah posle buđenja zapisuje san, korisno je da ga u mislima ponovi više puta (dok se sprema za izlazak iz kuće i sl.) i da ga zatim zapiše, čim se za to ukaže prva prilika, u toku dana. Ove navike će vrlo brzo dati rezultate i osobe koje su “manje sanjale” primetiće da mnogo lakše pamte svoje snove.
Pročitajte još i: TEHNIKA TUMAČENJA SNOVA