U najvećem evropskom prirodnjačkom i istorijskom muzeju pod vedrim nebom priroda se savršeno ukrstila sa bogatom kulturnom baštinom, stvorivši od Đerdapa simbol milenijumskog trajanja civilizacija. Prokrstarite našim prelepim nacionalnim parkom uzduž i popreko, i dodirnite dah daleke prošlosti
U priči o prolećnom krstarenju obećali smo vam nastavak avanture koju bismo mogli nazvati i po Balaševićevom stihu Dunavom do Crnog mora, sve je dalje prosta stvar. Mi se nismo uputili baš toliko daleko, a nije ni bilo potrebe. Đerdap nas je potpuno osvojio i bilo nam je žao što se nismo duže zadržali. Ruku na srce, ni cela godina ne bi bila dovoljna da se otkrije sve što naš najveći nacionalni park nosi u svojim bujnim nedrima. Tvorac zaista nije štedeo na lepotama dok je pravio ovu klisuru i njenu okolinu, kojoj su još stari narodi dali prigodno ime – Gvozdena kapija. Opravdano, jer su i oni dobro znali da nije nimalo lako proći kroz ta vrata. Od izazova koji iza njih vrebaju zaziru i najiskusniji rečni vukovi. Ali, kada jednom uđete, nećete ni poželeti da se vratite odakle ste došli.
Proleće je pravo vreme za obilazak Đerdapa. Do njega krenite vodenim putem, da se uverite zbog čega ovaj park i Dunav čine jedinstvenu celinu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Oduševljenje prirodnim bogatstvom, ali i strahopoštovanje pred silama Majke Prirode krajnje su tačke na skali po kojoj se meri sve što u posetiocima izaziva ovaj sklad suprotnosti na raskrsnici između dva sveta, istoka i zapada, istorije i modernog doba. Površina koja se prostire na preko 63 hiljade hektara ukrašena je fascinantnim spomenicima prirode koji su pesnicima, putopiscima i umetnicima vekovima izmamljivali najlepše reči, stihove, slike, godine. Visoke planine i brda još pre mnogo milenijuma je presekao Dunav, stvarajući najdužu i najstariju evropsku klisuru probojnicu, najveći prirodnjački i arheološki muzej starog kontinenta. Treba ga doživeti, svim čulima, upozorili su nas vodiči. Treba omirisati đerdapski jorgovan u proleće, dodirnuti vekove sakrivene u dunavskim talasima, pustiti pogled sa vidikovaca, slušati riku jelena i obradovati nepca ribljim specijalitetima po kojima je ovaj kraj uvek bio poznat. Zato nije lako odlučiti od čega krenuti. U prethodnim pričama predstavili smo vam etno kompleks Žikingrad, utvrđenja sa srpske strane reke i još neke deliće ogromnog mozaika istorije i prirode. To je bio tek početak.
Dah prošlosti možete osetiti i sa broda i tokom šetnje, dok pred zidinama antičkih i srednjevekovnih tvrđava budete spoznavali kako su ljudi hiljadama godina trajali na ovoj granici istorijskih vetrova. Đerdap je svojevrsna vremenska mašina, koja vas za tili čas može vratiti osam milenijuma unazad, u praistorijski Lepenski Vir, pa odatle u sam osvit nove ere kod imperatora Trajana, a zatim u srednjovekovno srpsko carstvo i u nešto bliže doba kada su ovim prostorima vladali Turci.
Lepenski vir je arheološki lokalitet od izuzetnog značaja, naselje neolitskih ribara čija kultura i danas predstavlja veliku enigmu. Od nje su nam ostali temelji kuća i čuvene ribolike skulpture koje se čuvaju u modernom istraživačkom centru nad rekom, u neposrednoj blizini Donjeg Milanovca. Kao nemi kameni svedoci snage i raskoši nekadašnjeg rimskog carstva ostali su Trajanova tabla, kastrum Diana pored hidroelektrane Đerdap i portal Trajanovog mosta. Nedaleko od centra Kladova nalaze se kule i zidovi Fetislama, poslednjeg turskog. Tu je i Decebal, dački kralj čije je lice uklesano u jednoj od visokih stena Velikog Kazana na rumunskoj strani. On ne spada u istorijsko nasleđe, ali je jednako važna turistička atrakcija jer je najveća klesana skulptura u Evropi. Ispod njega je manastir Mrakonija, a preko puta na srpskoj strani mogu da se vide balon-stanice, vodenice, vinarije, špilje.
Reka koja menja raspoloženje. Mnogi tvrde da je Đerdap najizazovniji u proleće, kada se priroda i njegovi stanovnici bude iz zimskog sna, i kada iz oblaka magle počnu da izviru strme stene koje ulivaju strahopoštovanje jer niko ne zna šta se krije iza njih. Iako je Dunav prilično ukroćen i zaudan, kapetanima brodova nije svejedno, budući da se tokom plovidbe smenjuju proširenja i suženja, kotline i klisure, opasni virovi, rukavci. Na ovim slikama možete da vidite kako je izgledalo jedno takvo prolećno krstarenje kroz klisuru obavijenu maglom i rekom koja voli da menja ne samo boje, već i raspoloženje. Zavidan je broj posetilaca iz celog sveta koji stižu do Đerdapa samo da bi ovekovečili te holivudske kadrove.