Naslovna / Bonus za dušu / Izaći iz kalupa
Film „Vikorija i Abdul“
Izaći iz kalupa Film „Vikorija i Abdul“

Izaći iz kalupa
Film „Vikorija i Abdul“

U poslednje vreme sve je više filmova u kojima je u osnovi priče zbližavanje različitosti, diskretno se kritikuje isticanje više klase (bogatih, iz čuvenih porodica, društveno prihvaćenih, određene boje kože) s jedne, ali i lepota karaktera i predivnih osobina i jednostavnosti onih društveno zanemarenih, sa druge strane.

Ovo je jedna od takvih filmskih priča. O prijateljstvu između kraljice Viktorije (vladala u 19. veku Ujedinjenim Kraljevstvom) i Abdula Karima, mladog službenika iz Indije (koja je bila pod Kraljevinom).

Film je vrlo uzbudljiv i zanimljiv, ono što mnogi posebno hvale su kostimi, odlična fotografija ali i sjajna Džudi Denč u ulozi Viktorije (dobila je za tu ulogu više nagrada).

Scenario se temelji na istinitoj priči, zapravo knjizi istog imena kao film, a koja je opet napisana oslanjajući se na beleške jedne indijske novinarke o prijateljstvu koje zaista jeste postojalo između kraljice i mladog Indijca.

Mladi Abdul (kojeg igra Ari Fazal) dolazi iz kraljici ne toliko poznatih krajeva, i ona želi da o njima sazna što više. Njegova jednostavnost, neobičnost i neposrednost pred vladarkom čine ga njoj simpatičnim i zanimljivim. Svi su oko nje po strogim pravilima, u liniji, ponizni, samo je on takav kakav jeste, čovek pred ženom koje se ne plaši već mu je draga, prirodan i onakav kakav je zaista.

Naravno da se svita oko kraljice sablažnjava, jer on pravila niti zna niti ume da ih se pridržava. Poštuje ih i ne kritikuje, ali ih nesvesno narušava. Njima sveta i on takav, ali i što osvaja kraljičino srce i spušta je ispod njenog nivoa, kako oni misle.

U tom mešanju dveju kultura okovi strogosti i nametnutih pravila popuštaju. Što vrlo plaši sve oko kraljice. A gledaocima je to simpatično, nemaju razumevanja za stroge Engleze iz visokog društva.

Kraljica se novim saznanjima raduje kao dete, uči indijske reči, upoznaje se sa njegovom verom, dopušta da on dovede porodicu. Podsećamo, on je Musliman i živi u skladu sa svojom verom. Tako se i on i njegova žena oblače, ponašaju, žive. Njih boravak na engleskom dvoru ne menja. Ali, oni menjaju dvor.

Iako daju boje kraljičinim poznim godinama, ipak se na kraju Abdul vraća u domovinu. OK, hvala na svemu, ali mesto ti je ipak tamo. Dvorani su uspeli u svojoj nameri.

Ono što nisu je da razumeju da je bilo reči o jednom posebnom prijateljstvu, o tome da je njegova prirodnost bila beskrajno primamljiva kraljici. Jer, i njoj samoj je niz pravila dosadan i nerazumljiv.

Kraljica je naučila da svet posmatra drugim očima, a mladi Abdul ostaje kakav je bio. A gledaoci su upili mnogo skrivenih poruka, o tome šta prijateljstvo čini, o različitostima, njihovoj lepoti i neophodnosti da nam životi ne bi bili ukalupljeni i dosadni. Ali i tome da se iza svakog od nas krije – čovek, a ne vladar, sluga, bogataš s titulom ili osoba iz egzotičnih krajeva i sama egzotična.

Lep film, lagan, fantastična gluma, odlična slika, pažljivo osmišljeni detalji i zanimljiva i poučna priča – to je suština ostvarenja „Viktorija i Abdul“ u režiji Stivena Frirsa, koji vam preporučujemo kao zaista antistresan.

Preporučila: Željka Zebić